Trsatsko svetište

Dobrodošli u Trsatsko svetište!

Svetište Majke Božje Trsatske sedamstoljetno je mjesto osobitog vjerskog i kulturnog događanja kao i vjerničkog okupljanja. Ono je najstarije hrvatsko marijansko svetište s kontinuiranim štovanjem Majke Božje po hodočasničkom okupljanju.

Danas je Trsatsko svetište najznačajnije marijansko proštenište u zapadnoj Hrvatskoj i k tome duhovno središte Riječke metropolije koja okuplja četiri biskupije: Riječku nadbiskupiju, Porečko-pulsku biskupiju, Krčku biskupiju i Gospićko-senjsku biskupiju, a također je privlačno mjesto hodočasnicima kontinentalnog djela Hrvatske, a k tome je ovo Svetište jedino trajno stjecište Marijinih štovatelja iz Hrvatske, Slovenije, Italije i Austrije.

Svetište Majke Božje Trsatske je najveća i najslavnija zadužbina hrvatskih knezova Frankopana koja je Hrvatskoj dala niz banova i vojskovođa, nadbiskupa i biskupa. Slavni Martin Frankopan poziva 1453. godine franjevce da služe hodočasnicima. Kroz pet i pol stoljeća živjeli su u trsatskom samostanu brojni franjevci koji služe hodočasnicima, ali djeluju i na kulturnom polju i zadužili su hrvatsku povijest i kulturu.

Franjevački samostan na Trsatu danas predstavlja, zajedno s proštenišnom crkvom, ne samo hodočasnicima pristupačno mjesto, nego je i spomenik kulture i kulturnih događanja u gradu Rijeci. U prošlosti je Trsat bio Svetište zapadne Hrvatske jer su onamo dolazili Gorani, Primorci, Istrani i Otočani. Od uspostave Riječke metropolije 1969. godine, Trsatsko svetište je duhovno središte i zborno mjesto Metropolije.

Proslava sedamstote obljetnice Svetišta 1991. godine, potvrdila je da je Trsat hrvatsko nacionalno Svetište. Brojna hodočašća iz Hrvatske dokaz su da vjernici rado dolaze na Trsat i zbog privlačnosti mora.

Trsat je i internacionalno hodočasničko mjesto. Brojni hodočasnici i posjetitelji iz Slovenije, Italije i zapadne Europe redoviti su hodočasnici ovog Svetišta.

Grad Rijeka i Županija primorsko-goranska su također Trsatsko svetište prepoznali kao svoj duhovni i kulturni centar. Mnoga vjernička okupljanja, proslave pojedinih blagdana, a osobito pojedinih duhovno-kulturnih događanja dokaz su da je ovo Svetište privlačno mnogim posjetiteljima.

MARIJIN TRSAT
Dragi posjetitelji Marijina Trsata!

Raduje me veliki broj privatnih i organiziranih hodočašća u Trsatsko svetište. Znam da ljude ne treba puno nagovarati da krenu na hodočašće Gospi Trsatskoj. Naša Riječka nadbiskupija ima također svoje posebno hodočašće u ovo Svetište. Ono je najveće duhovno središte u našem gradu i Nadbiskupiji. Veliko je, ne samo po broju hodočasnika, nego poglavito po duhovnosti koja se u njemu doživljava i iz njega širi. To je izvorna marijanska duhovnost, prožeta franjevačkom jednostavnošću, evanđeoskom humanošću i tankoćutnošću. U budućnosti će postojati sve veća težnja za doslovnim življenjem evanđelja prema prim-jeru sv. Franje, što će uključivati i sve veću potrebu za oazama mira i osvježenja kakvo je Trsatsko svetište. Vjernici, a i oni koji se možda takvima ne smatraju, upravo tako danas doživljavaju ovo Svetište, stoga rado ovamo dolaze i vraćaju se osvježeni, radosni i smireni.
Duga je povijest Trsatskog svetišta, sedam stoljeća. U toj dugoj prošlosti na Trsatu se mnogo toga dogodilo i utkalo u povijest ovoga kraja, zapravo u povijest Crkve i Domovine. Ne bi trebalo zaboraviti ništa od onoga što se značajno na Trsatu zbilo. Ipak je najvrjednije danas razumjeti tradiciju o povezanosti Trsata s Nazaretom jer iz te predaje slijedi povezanost svakog posjetitelja Marijina Trsata, napose hodočasnika, i sa svetom nazaretskom obitelji Isusa, Marije i Josipa. Tu obitelj, s njezinom odanošću Bogu i međusobnom ljubavi njezinih članova, Crkva stavlja za uzor kršćanskim obiteljima. U ovoj riječkoj crkvenoj pokrajini, tj. metropoliji, važno je nama, biskupima do pastorala obitelji, a početak te inicijative zbio se upravo na Trsatu, u listopadu 2001. godine za vrijeme metropolijskog hodočašća s naglaskom na obiteljskoj tematici. To znači da su biskupi ove metropolije prepoznali Trsatsko svetište kao obiteljsko svetište i da ga kao takvoga nastoje vrjednovati. Nadati se je da će to u budućnosti biti još naglašenije, pri čemu uprava Svetišta može svojim prijedlozima i programima puno pomoći. Pozdravljam i podržavam sve napore da se kršćanska poruka prenosi i širi modernim sredstvima priopćavanja. Suvremena Crkva mnogo na tome inzistira, stoga sam sretan što se Trsatsko svetište želi predstaviti ovom novom monografijom, najprije na hrvatskom jeziku, a zatim i na stranim jezicima. Doista je opravdano da se na taj način približi mnogobrojnim posjetiteljima sadržaj Trsatskog svetišta, njegova povijest, kulturna bogatstva, a napose njegova duhovnost.
Drugim riječima, ovu monografiju vidim u službi Svetišta, njegovih sadržaja i programa, te je u tome smislu smatram prijeko potrebnom. Preporučujem je posjetiteljima Trsata da se Svetištem kreću s njome u ruci, ali i da im ostane kao uspomena u koju mogu češće pogledati i obnoviti svoje dojmove. Posjetiteljima Trsatskog svetišta od srca želim da i za najkraćega boravka dožive Božji dar nove nade, smisla i vjere.
Dok razgledavaju crkvu, kapelu zavjetnih darova, klaustar, a možda i unutrašnjost samostana, neka se pred njihovim očima okreću stranice povijesti i promiču djela koja izazivaju osjećaj ljepote i divljenja. Ipak, želim svima da istodobno dožive istinu da je Trsat oaza mira i osvježenja.

Ivan Devčić, riječki nadbiskup

SVETIŠTE BLAŽENE DJEVICE MARIJE, GOSPE TRSATSKE

Marijin Trsat je osobit povijesni, vjerski, kulturni i graditeljski sklop koji čine Svetište Gospe Trsatske i franjevački samostan, boravište čuvarā tog Svetišta. Naravno, jezgra je tog sklopa Svetište Majke Božje i ono daje Marijinu Trsatu snagu privlačljivosti u prošlosti i danas. Ono je obiteljsko svetište, jer su mu počeci vezani uz tradiciju o boravku Marijine kućice na Trsatu (1291. – 1294.) prije dolaska u Loreto. Zato je također i Loreto sestrinsko svetište, i s pravom nosi naslov Hrvatski Nazaret.

Već odavno je i najpopularnije svetište pomoraca Kvarnerskog zaljeva i duhovno središte zapadne Hrvatske. Iako ima i svoju predfranjevačku povijest, koju je teško precizno razlučiti od legende, bitno ga je oblikovalo stoljetno služenje franjevaca koji su ga obilježili izvornom snagom franjevačke pobožnosti, bliske širokom puku. Trsatski franjevački samostan najpoznatiji je u zapadnoj Hrvatskoj. Ne plijeni pozornost savršenstvom primjene i očuvanošću graditeljskih oznaka vremena u kojemu je nastao, već ostvarenom povijesnom zadaćom. Svetište Majke Božje na Trsatu, kao graditeljsko ostvarenje unutar grada Rijeke, ne spada među najljepša sačuvana crkvena zdanja, jer su neka i zamišljena kao konkurencija trsatskom graditeljskom sklopu, ali ih slavom sve nadaleko zasjenjuje.

Prije opisa Trsatskog svetišta potrebno je ponoviti zapise o njegovim počecima. “Valjda nema po našim otocima obitelji u kojoj se ne spominje Svetište Gospe Trsatske. Odakle i u čemu je privlačnost Trsata? Anđeo je to rekao u pozdravu Mariji nazvavši je “milosti puna”, što znači: puna Boga, blizu Boga, ispunjena Božjom moći. Drugim riječima, u Marijinoj blizini doživljavamo Božju blizinu, jer je ona bliska i Bogu i nama. Ona nam, stoga, pomaže da po njoj postajemo bliski Bogu pa su njezina svetišta mjesta Božje blizine, mjesta gdje se ta Božja blizina očituje. Zato u Marijinim svetištima, i ovdje na Trsatu, doživljavamo sigurnost da je Bog taj koji je s nama, da on vodi našu povijest, naš život, naš narod, da je on oslonac svega što se zbiva pa u njemu imamo sigurnost.”

Kardinal Josip Bozanić, zagrebački nadbiskup

UKRATKO O SVETIŠTU NA TRSATU:

I.) SVETIŠTE: Dana Gospodnjega 10. svibnja 1291. godine Sveta Nazaretska kućica u kojoj je živjela sveta Obitelj Isusa, Marije i Josipa, prenesena je iz Nazareta na Trsat. Dugih 729. godina molimo se svetoj Obitelji na Trsatu, u Hrvatskom Nazaretu. Svetište Majke Božje Trsatske nazivamo još i Svetište svete Nazaretske Obitelji, Hrvatski Nazaret i Svetište kršćanskih obitelji.

II.) MILOSNA SLIKA: Dana 10. prosinca 1294. godine (točno tri godine i sedam mjeseci nakon čudesnoga prijenosa) kućica je nestala s Trsata i našla se je na drugoj strani Jadrana u šumici nedaleko od Recanatija na posjedu izvjesne gospođe koja se je zvala Lauretta.
Papa Urban V., 1367. godine darovao je sliku za utjehu hrvatskim vjernicima koji su u Loretu plakali za Svetom Nazaretskom kućicom. Slika se otada nalazi na oltaru našeg Svetišta i sve do danas štuje kao Majka Milosti ili Majka Božja Trsatska.

Majku Božju Trsatsku nazivamo još i Majka Milosti, Kraljica Jadrana, Zvijezda plavoga mora, Zaštitnica pomoraca i Čuvarica grada Rijeke; svetkovina je 10. svibnja.

III.) ČUVARICA GRADA RIJEKE: U dugoj povijesti grada Rijeke i njezine okolice Majka Božja Trsatska vjernicima je zagovornica i zaštitnica u svim potrebama i zato joj gradsko vijeće Grada Rijeke 1993. godine dodjeljuje naslov Čuvarica Grada.
Trsatski franjevci stoljećima štuju Kraljicu Jadrana na Trsatu i šire glas o Trsatskoj Gospi koja je vjekovima putokaz pomorcima a vjernicima utjeha i nada.