Trijumfalni luk svetišta

Mramorni oltar sv. Mihovila nalazi se u glavnoj lađi, lijevo od trijumfalnog luka Svetišta. Ovaj prvorazredni kamenoklesarski rad izveden je početkom XVIII. stoljeća, sredstvima koja je oporučno ostavio senjski biskup Sebastijan Glavinić. Visoko zanatsko umijeće ogleda se u vještom komponiranju različitih vrsta jednobojnog i višebojnog mramora. Osobito je lijep minijaturni prikaz sv. Mihovila koji ubija Sotonu u središnjem medaljonu na predoltarniku (antependiju). Palu s arhanđelima Mihovilom, Gabrijelom, Rafaelom, malim Tobijom i pripadnicima anđeoskih hijerarhija s presvetim Trojstvom na vrhu, 1631. godine naslikao je Švicarac Serafin Schön. Taj slikar-franjevac na Trsat dolazi oko 1630. godine, na poziv, gotovo odmah nakon velikog požara koji je poharao samostan. Boraveći ovdje više od desetljeća, samostanu ostavlja veliki slikarski opus. Njegove je slike lako prepoznati po gracilnim, maniristički izduženim likovima svijetle puti i prozračnoj draperiji halja. S posebnom je pažnjom slikar prikazao lik sv. Mihovila, zaštitnika fra Mihovila Kumara,tadašnjeg provincijala franjevačke provincije Bosne – Hrvatske i začetnika grandiozne obnove samostana.

Triumfalni luk

Oltar sv. Mihovila

Mramorni oltar sv. Mihovila nalazi se u glavnoj lađi, lijevo od trijumfalnog luka Svetišta. Ovaj prvorazredni kamenoklesarski rad izveden je početkom XVIII. stoljeća, sredstvima koja je oporučno ostavio senjski biskup Sebastijan Glavinić. Visoko zanatsko umijeće ogleda se u vještom komponiranju različitih vrsta jednobojnog i višebojnog mramora. Osobito je lijep minijaturni prikaz sv. Mihovila koji ubija Sotonu u središnjem medaljonu na predoltarniku (antependiju). Palu s arhanđelima Mihovilom, Gabrijelom, Rafaelom, malim Tobijom i pripadnicima anđeoskih hijerarhija s presvetim Trojstvom na vrhu, 1631. godine naslikao je Švicarac Serafin Schön. Taj slikar-franjevac na Trsat dolazi oko 1630. godine, na poziv, gotovo odmah nakon velikog požara koji je poharao samostan. Boraveći ovdje više od desetljeća, samostanu ostavlja veliki slikarski opus. Njegove je slike lako prepoznati po gracilnim, maniristički izduženim likovima svijetle puti i prozračnoj draperiji halja. S posebnom je pažnjom slikar prikazao lik sv. Mihovila, zaštitnika fra Mihovila Kumara,tadašnjeg provincijala franjevačke provincije Bosne – Hrvatske i začetnika grandiozne obnove samostana.

Oltar sv. Katarine

Današnji mramorni, inkrustirani oltar sv. Katarine, desno od trijumfalnog luka (gledano od glavnih vrata), podignut je u XVII. stoljeću. Bio je treći u nizu na tom mjestu, nakon svoga gotičkog i ranobaroknog prethodnika. Donirala ga je Ana Sorsiana rođena Petreković, kako je zabilježeno na natpisu na oltarskoj predeli. Oltar goričkih majstora samo se u detaljima
razlikuje od nasuprotnog oltara sv. Mihovila. Baš kao i kod njega, središnja je pala s prikazom
sv. Katarine s mučenicama znatno ranijeg postanka, a naslikao ju je također fra Serafin
Schön. Aleksandrijska mučenica prikazana je i na predoltarniku tehnikom inkrustacije.

Trijumfalni luk svetišta; Oltar Sv. Mihovila; Oltar Sv. Katarine

Oltar sv. Ivana Nepomuka

Drvorezbareni polikromirani oltar sv. Ivana Nepomuka nalazi se na južnom zidu glavne lađe. Svetac je prikazan unutar baldahina koji pridržavaju anđelčići. Okružen je skulpturama franjevačkih svetaca; Sv. Franje Solanskog i sv. Petra Alkantarskog sa strana i Sv. Paskala na oltarskoj atici. Oltar je posvećen 1727. godine. Poput ostalih drvorezbarenih oltara u crkvi izradila ga je franjevačka radionica kranjskog (slovenskog) podrijetla i južnotirolskih utjecaja. Trsatski su franjevci u XVIII. stoljeću i upravno bili vezani za Kranjsku. Radionica je ostavila značajan broj djela na Trsatu, boraveći ovdje dvadesetih godina XVIII. stoljeća. U skladu s ondašnjom modom ovi oltari su bili drvorezbareni i bojeni tako da imitiraju ukras višestruko skupljih mramornih, inkrustiranih oltara.

Oltar sv. Nikole

Zaštitnik pomoraca u ovoj se crkvi častio već početkom XVI. stoljeća. U prvoj polovici XVII. stoljeća oltar je obnovljen, a iz 1631. godine je pala sv. Nikola sa zagovornicima, djelo fra Serafi na Schoena. Na knjizi koju drži svetac sačuvao se originalni slikarev potpis. Sv. Bonaventura prikazan je u reljefu atike oltara kako sjedi na oblaku. Na lijevom pobočnom postolju puna je skulptura jednog sveca Turcisveca biskupa, dok je na desnom prikazan Sv. Antun Padovanski.

Oltar sv. Ivana Nepomuka i oltar Sv. Nikole

Kapela sv. Ante Padovanskog

Dograđena je poput apside pobočnom brodu 1691. godine iz zaklade Franje Frankulina, potkapetana bakarske luke i grobničkog kaštela, koji je donacijom osigurao povlašteni ukop za svoju obitelj. Postojeći mramorni oltar postavljen je 1761. godine. Oltarska pala pripisana je Christophoru Tasci, mletački odgojenom slikaru rodom iz Bergama koji početkom XVIII.
stoljeća djeluje u našim krajevima i to s obje strane mletačko- habsburške granice. Osobito je bio
popularan među franjevcima od Trsata do Karlobaga. Ističe se slikama velikog formata koje je radio za trsatski samostan i krčku katedralu. Natpis na nadgrobnoj ploči svjedoči da su u kripti kapele
stoljećima pokapani trsatski franjevci, pa su tu i posmrtni ostaci obnovitelja Trsatskog svetišta
i proširitelja samostana, fra Franje Glavinića i trsatskog slikara fra Serafina Schöna. Na njih danas,
podsjećaju reljefni likovi koje je 1989. godine izradio riječki kipar Zvonimir Kamenar.

Kapela sv. Petra apostola

Izvornu je kapelu na tom mjestu 1531. godine dao izgraditi jedan od većih darivatelja samostana, hrvatski vojskovođa Petar Kružić. I ona je, poput prethodne, prilikom barokizacije provedene u prvoj polovici XVII. stoljeća, ugrađena u jedinstvenu lijevu pobočnu lađu. Drvorezbareni oltar sa slikom Krist predaje ključeve sv. Petru i predelom s prikazom Duša u čistilištu potječe iz 1723. godine. Pobočne skulpture, kao na vjetru razigranih nabora draperije, predstavljaju Sv. Pavla apostola i Sv. Jeronima. Oltar je podignut donacijom Petra de Denara, carskog upravitelja bakarske luke i savjetnika dvorske komore u Grazu. Lijevo i desno u podnožju oltara danas se nalaze grobne ploče Nikole VI. Frankopana Tržačkog umrlog 1523. godine i njegove supruge Elizabete Petuhi de Gerse umrle 1513. godine. Vegetabilni ukras i dupini u obrubu Nikolina epitafa izrazito su renesansnih karakteristika. U grobnoj kripti podno oltara sahranjeno je nekoliko senjskomodruških biskupa (Smoljanović, Mariani, Agatić) što jasno govori o važnosti Trsatskog svetišta u toj Biskupiji. U kripti kapele sv. Petra navodno je položena i glava Petra Kružića o čemu govori ugovor njegove sestre Jelene koja je nakon njegove pogibije pod Klisom otkupila njegovu glavu, isplativši Turcima stotinu dukata.

Kapela sv. Ante Padovanskog; Kapela Sv. Petra apostola

Kapela sv. Ane

Prvotnu je kapelu na ovom mjestu, kao obiteljsku grobnicu, 1624. godine dao izgraditi barun Stjepan della Rovere, tadašnji feudalni upravitelj Rijeke. Sačuvani natpis na ploči između oltara sv. Ane i prvotnog oltara sv. Franje svjedočio tom pothvatu. Da su barun i članovi njegove obitelji tu pokopani potvrđuje natpis na ploči podno oltara i onaj njemu nasuprot, ugrađen u zidani stup koji dijeli glavnu od pobočne lađe. Kapela je već dvadesetak godina nakon izgradnje inkorporirana u jedinstvenu, lijevu crkvenu lađu. Od izvornog je oltara kapele sačuvana slika Bogorodice i sv. Ane s članovima obitelji della Rovere i njihovim svecima zaštitnicima: Sv. Stjepan je barunov zaštitnik, Sv. Ana je baruničina zaštitnica, a Sv. Ferdinand i Sv. Fridrik zaštitnici su barunovih sinova. Podno nogu darivatelja je ključ grada Rijeke. Autor je oltarske slike Giovanni Pietro Telesphoro de Pomis, Talijan koji je radio u Grazu, na dvoru nadvojvode Ferdinanda. Taj se tipični izdanak talijanskog humanizma, osim slikanjem, bavio arhitekturom i medaljarstvom. U slikarstvu je bio sljedbenik mletačkih manirista. Čitavo stoljeće nakon nastanka, de Pomisova je slika uklopljena u sadašnji drvorezbareni oltar. Na bočnim postoljima oltara, pokraj tordiranih stupova, u punoj su skulpturi prikazani Sv. Ivan Kapistran i Sv. Bernardin.

Oltar sv. Franje

Oltar sv. Franje Asiškog prvi je u nizu oltara sjeverne (lijeve) lađe. Prvobitni oltar na ovom mjestu početkom XVIII. stoljeća podigao je barun Franjo Čikulini od Podsuseda i Stubice, carski savjetnik i naslovni biskup grada Skoplja. On je i sahranjen podno oltara, o čemu svjedoči natpis iznad kapitela nasuprotnog zidanog stupca. Prvotni oltar već je 1725. godine zamijenjen postojećim. Pobočne oltarne skulpture sv. Paskala i sv. Bernardina Sijenskog su iz istog vremena. One su rezbarene u drvu a obradom imitiraju skupi mramor. Slika Stigmatizacija sv. Franje izrađena je 1891. godine a izvorna se pala ovog oltara čuva u samostanu.

Kapela Sv. Ane; Oltar Sv. Franje

Propovijedaonica