Riznica
Pokraj barokne drvorezbarene skulpture Bezgrešno Začete, iz samostanskog hodnika ulazi se u riznicu koja čuva bogatstvo zavjetnih darova. U njoj se u posebnim mikroklimatskim uvjetima prvenstven očuva ikona koju je, prema tradiciji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. zatekavši ih na hodočašću u Loretu neutješne zbog gubitka kućice. Ikona je već u to vrijeme slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam Sv. Luka. Suvremena stilska analiza ovaj triptih pripisuje sjevernojadranskom, preciznije mletačkom kulturnom krugu prve polovice XIV. stoljeća. Gotički stilski elementi (gotike) jasno su izraženi, a grčka slova rezultat su tada uobičajenih konvencija u prikazima čudotvornih ikona. Ikonografska analiza likova bočnih stranica triptiha upućuje na Frankopane koji su vjerojatno nabavili ikonu. Zasebno su danas izložene zlatne krune kojima su Bogorodica i mali Isus trsatskog poliptiha, na inicijativu biskupa Verone Barbadiga, svečano okrunjeni 1715. godine. Izrada kruna financirana je iz zaklade Aleksandra Sforze, kanonika vatikanske bazilike sv. Petra.
Treba naglasiti da je ovo bio prvi takav slučaj krunjenja Bogorodičina lika izvan područja Italije. U prvoj sobi riznice nalazi se kopija trsatske ikone Bogorodice s djetetom iz XVIII. stoljeća. Tu su također i donirani darovi najuglednijih habsburških vladara: svijećnjak Leopolda I., dvoglavi zlatni orao optočen draguljima Karla V. i misno ruho od zelenog baršuna koji je darovala Marija Terezija (franjevci njeguju tradiciju da ga je carica vlastoručno i izvezla). Ljepotom plijeni visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s djetetom iz 1597. godine. Ona je zavjetni dar, za ozdravljenje Sigismunda Erdödyja, sina bana Tome Bakača Erdödyja i njegove supruge Ane Marije Ungnad. Pod Bogorodičinim nogama, nije samo Marijin biblijski znak, već je on tada imao i dodatno simbolično značenje pobjede nad Turcima. Ban Toma bio je slavljen diljem Europe, zbog ključnog poraza koji je 1593. godine Turcima nanio kod Siska. Na visokom podnožju skulpture iskucani su grbovi i posvetni natpis zahvalnih roditelja. Skulptura se pripisuje nekoj odaugsburških zlatarskih radionica. Jedan neobični moćnik s natpisima na bosančici dar je srpske despotice Barbare rođene Frankopan, nećakinje osnivača samostana. Preostalo srebro mahom je podrijetlom iz mletačkih i južnonjemačkih radionica.
Tu su gotički, renesansni, barokni i klasicistički relikvijari, kaleži s pliticama, pacifi kali, procesuali i drugi liturgijski predmeti.
U riznici je prikazan samo jedan dio ovog blaga, uglavnom onaj povezan uz poznate darovatelje. Značajno mjesto pripada jedinom poznatom sačuvanom primjerku molitvenika Raj Duše. Molitvenik tiskan 1560. godine u Padovi nastao je na području Pokuplja, tadašnje frankopanske državine, pa je stoga jedan od najstarijih poznatih primjeraka knjige tiskane na hrvatskom jeziku na području kontinentalne Hrvatske.
Priredio ga je svećenik Nikola Dešić, a pripadao je Katarini Frankopan, supruzi Nikole Zrinskoga Sigetskoga. Ovdje se čuva svečani rukopis Historie Tersattane, glasovitog djela o povijesti samostana koji je napisao fraFranjo Glavinić, a tu su i listine pape Nikole V. iz 1453. godine i Martina Frankopana iz 1468. godine. U unutarnjoj kućnoj kapeli zgrade novicijata, kao pozadina oltaru, postavljena je slika na drvu u bogatom drvorezbarenom okviru akantova lišća. To kvalitetno djelo pripisuje se Serafinu Schoenu, a prikazuje Bogorodicu koja doji Isusa, Ivana Krstitelja i Sv. Elizabetu.
