Sv. Faustina Kowalska

SV. FAUSTINA KOWALSKA

“Moja kćeri, trebaš znati zauvijek, da me samo teški grijeh protjeruje iz duše, inače ništa.!”

Sveta Faustina Kowalska rođena je 25.kolovoza 1905.godine u Poljskoj – selo Glogwiec. Njezino krsno ime je Helena. Živjela je u pobožnoj siromašnoj obitelji s još devetero braće i sestara. Otac Stanislav je bio tesar i poljoprivrednik. Marljiv i pobožan. Svaku večer i svako jutro molio se časoslov Blažene Djevice Marije. Majka Marija je djecu od malenih nogu učila moliti, kao i radu.

Prvu Svetu Pričest prima u devetoj godini. Na putu iz crkve kući upita je susjed zašto ne ide sa ostalim djevojčicama, no ona odgovara: „Idem sa Gospodinom Isusom.“. Često je nastojala ići na Svete mise. Ako bi slučajno bila spriječena poslom, tada bi u vrijeme kada bi zvona oglasila Podizanje za vrijeme Svete Mise, kleknula i pozdravila Isusov dolazak na oltar.

Neobična je priča kako je dobila svoj poziv ka duhovnom svijetu. Za vrijeme druženja sa društvom i sestrom na nekom tadašnjem plesnjaku, kada je započela plesati, ugledala je pored sebe Isusa, kako ga ona opisuje „prljavog, razgolićenog Isusa, cijelog u ranama“ koji joj reče: „koliko dugo ću te podnositi i dokle ćeš oklijevati?… Otputuj odmah u Warszawu, tamo stupi u samostan.“. Došavši doma, spremila je potrebne stvari. Sestri je objasnila što se događa u njezinoj duši te ju je zamolila da pozdravi roditelje. Tako se oprostila od svoje obitelji. U jednoj jedinoj odjeći, bez ičega, pošla je u Warszawu.

Helena je stupila u Družbu sestara Majke Milosrđa u Varšavi 1. kolovoza 1924. Dobiva redovničko ime Faustina od Presvetog Sakramenta. Svoje prve zavjete polože 30. travnja 1928.

Za vrijeme boravka u samostanu u Plocku, 22. veljače 1931. imala je svoje prvo viđenje Milosrdnog Isusa. U tom mističnom susretu daje joj zadaću naslikati njegovu sliku upravo onakvog kakvog ga vidi u viziji kako bi se štovanje milosrdnog Isusa proširilo po cijelome svijetu. Susreti s milosrdnim Isusom su se nastavili. U njima dobiva spoznaju Božjeg milosrđa, koji joj pri tome mističnome susretu daje zadaću da naslika njegovu sliku, upravo takvog kakvog ga vidi, te da proširi njezino štovanje po cijelome svijetu. U sljedećih nekoliko godina, njezini mistični susreti s Isusom su se nastavili. Pri njima, Isus ju je upoznavao sa svojstvom Božjega milosrđa, te joj objavljivao nove načine štovanja milosrđa.

Sestra Faustina, iscrpljena i oslabljena tuberkulozom i patnjama koje je podnosila veliki dio svog života kao žrtvu za spas grešnika, umrla je u samostanu Krakow Lagiewniki 5. listopada 1938. godine sa svojih 33 godine poput našeg dragog Isusa.

Na Trgu sv. Petra u Rimu, 8. travnja 1993. godine, prve nedjelje poslije Uskrsa, papa Ivan Pavao II. proglasio je sestru Faustinu blaženom. Prve nedjelje poslije Uskrsa, 30. travnja 2000. proglašena je i svetom. Sveta Faustina postaje tako prva svetica trećeg tisućljeća.

Zaštitnica je: djece, siromašnih obitelji, kućanskih pomoćnica, kuharica, kuhara, vrtlara, portira, djevojaka i mladića koji žele u samostan, te samom poljskom gradu Lodza.

U svom dnevniku zapisuje mnoge misli. Ne možemo ih sve podijeliti, pa smo ovdje ispisali samo par odlomaka koji su nas dojmili.

Danas sam čula riječi: „Moja kćeri, ti milino Mojega Srca, sa slatkoćom gledam u tvoju dušu. Mnoge milosti šaljem samo zbog tebe. Mnoge kazne zadržavam isto tako samo zbog tebe. Ti me sprečavaš slijediti pravednost. Ljubavlju Mi vezuješ ruke.“
(bilježnica III; 1193)

“Moja kćeri, trebaš znati zauvijek, da me samo teški grijeh protjeruje iz duše, inače ništa.!”
(Bilježnica III; 1181)

„Ne plaći – više nema trpljenja. Za vjernost kojom si me pratila u muci i smrti – tvoja će smrt biti svećana i pratit ću te u tvome smrtnome času. Ljubljeni biseru srca mojega, vidiim tvoju čistu ljubav, čišću od anšeoske, jer se boriš. Zbog tebe ću blagosloviti svijet. Vidim koliko se trudiš oko mene i to mi srce raduje“
(bilježnica III; 1061; 303str.)

Navečer sam ugledala razapetog Gospodina. S ruku , nogu i iz boka tekla je Presveta Krv. Nakon nekog vremena reče mi Isus: „To sve za otkupljenje duša. Razmisli, Moja kćeri, što činiš za njihovo spasenje“. Odgovorih: „Isuse, kad gledam na Tvoju muku onda ja ne činim gotovo ništa da bih duše spašavala“. Tada mi Gospodin reče: „Znaj, Moja kćeri, da tvoje dnevno, tiho trpljenje u potpunom predanju Mojoj volji vodi mnoge duše u nebo. I kad misliš da patnje nadilaze tvoje snage, pogledaj na Moje rane, onda ćeš se izdići iznad prezira i suda ljudi. Razmatranje Moje muke pomoći će ti uzvisiti se iznad svega“. Mogla sam mnoge stvari shvatiti koje prije nisam razumjela.
(Bilježnica III; 1184)

Sotona mi je priznao da sam predmetom njegove mržnje. On reče: „Tisuću duša čine mi manje štete nego ti kad govoriš o velikom milosrđu Svevišnjeg. Veliki grešnici pouzdavanju se i vraćaju Bogu, a ja“, reče zao duh, „sve gubim. Osim toga sama me progoniš tim neiscrpivo milosrđem Svevišnjega.“ Razumjeh kako Sotona jako mrzi Božje milosrđe. On ne želi priznati da je Bog dobar.
(Bilježnica III; 1167)

Dok to pišem čujem škripanje zubiju sotone, koji ne može podnijeti Božje milosrđe. On udara naokolo predmetima u mojoj ćeliji, ali u sebi osjećam tako veliku snagu Božju da me se ništa ne tiče kad je bijesan neprijatelj našeg otkupljenja – pišem mirno dalje.
(bilježnica V; 1583)

O neshvatljiva Božja dobroto, Ti nas štitiš na svakom koraku. Neka se neprestano slavi Tvoje milosrđe; jer nisi se zbratimio s anđelima nego s ljudima. To je tajanstveno čudo Tvojega milosrđa. Svo naše povjerenje je u Tebi, Isuse Kriste, našem prvorođenom Bratu, pravom Bogu i pravom Čovjeku. Trese se moje srce od radosti, kad vidim kako je Bog dobar prema nama bijednim i nezahvalnim ljudima.

Kao dokaz svoje ljubavi daje nam se On kao neshvatljivi dar – Sebe Samoga u osobi Svojeg Sina. Tu tajnu ljubavi nećemo iscrpiti u vječnosti. O čovječanstvo, zašto malo misliš na to da je Bog zaista među nama. O Janje Božje, ne znam, čemu se najprije diviti. Tvojoj nježnosti, tvojoj skrovitosti i trošenju za ljude ili trajnom čudu Tvojeg milosrđa, što mijenja duše i budi ih na vječni život. Iako si tako skriven, ovdje si.
(bilježnica V; 1584).

Duhovni Dnevnik blažene Faustine Kowalske (1905. – 1938.) sadrži poruke od Isusa koju je Sv. Faustina trebala prenijeti cijelom svijetu. Rasprostranjena je na sličicama milosrdnog Isusa koji obznanjuje Svoje milosrđe cijelome svijetu, kao i milosrdna krunica.

Misija i cilj što ju je sam Isus povjerio skromnoj redovnici bio je ostvaren prije pojave ovog obimnog Dnevnika napisanog od iste redovnice kao „tajnice Isusova milosrđa“. Na naslovnici knjige nalazi se slika milosrdnog Isusa kojeg je imala u svojoj viziji i koji ju je naučio moliti milosrdnu krunicu uz riječi: „Jedino sam ja ljubav i milosrđe. Ni najvećega grešnika ne mogu kazniti ako zazove moje milosrđe, već mu u svojemu beskrajnom i neiscrpnome milosrđu opraštam“.

„Obećavam da se duša koja bude štovala ovu sliku neće izgubiti. Već na ovome svijetu obećavam joj pobjedu nad neprijateljima, posebno pak u smrtnom času. Ja, Gospodin, štitit ću je kao svoju čast. Zrake na slici označuju krv i vodu koje potekoše iz dubine mojega milosrđa, u času kad je moje umiruće srce n Križu bilo kopljem probodeno.“

„Duše koje šire štovanje mojega milosrđa štitit ću cijelog života kao što majka štiti svoje dijete, a na smrtnome času bit ću im spasitelj, a ne sudac. U tom zadnjem času duša nema druge zaštite osim mojega milosrđa. Sretne li duše koja je već za života bila uronjena u moje milosrđe, jer je neće stići pravda!“

„Prije nego dođem kao pravedan sudac, otvorit ću širom vrata svojega milosrđa. Tko pak ne želi proći kroz vrata milosrđa, morat će proći kroz vrata pravde.“

„Duše koje mole krunicu Božanskog Milosrđa, bit će u svojemu životu uključene u moje milosrđe, napose u smrtnome času.“

JEDINO SAM JA LJUBAV I MILOSRĐE, NI NAJVEĆEG GRJEŠNIKA NEĆU KAZNITI AKO ZAZOVE MOJE BESKRAJNO MILOSRĐE – govori Gospodin.

ISUSE UZDAM SE U TEBE!