Sveta Mati mladih

Majka Božja Trsatska i franjevačka mladež na Trsatu

Mladost – to je zasigurno jedna od onih riječi koja nam često izmami osmijeh na lice, da nam neki novi polet, pobudi neku uspomenu, potakne na djelovanje i probudi nadu. ,,Kuda ide ova mladost? Kad sam ja bio/la mlad/a… Jadna današnja mladež! Kako volim biti uz mlade, odmah se i ja osjećam mlado! Bravo, samo tako, jer dok ste mladi… a kad ostarite…“ Sve su to samo neke rečenice koje često govore ljudi (osobito stariji) koji nas okružuju. Dakle, mladost većinom doživljavamo kao važan period u životu, a od mladih mnogo očekujemo. U suvremenom društvu mladi su neprestano pred izazovima; kako onim unutarnjim (sazrijevanje, promjene, odrastanje), tako i onim vanjskim (kriza vrijednosti, nova kultura življenja, proširenje granica mladosti i sl.). Danas, zbog različitih uzroka mladost postaje veoma proširen i slojevit period u životu. Kada je riječ o trajanju, postala je duža nego što je bila, a ponekad prelazi i tridesete godine (bez obzira na one koji se uvijek osjećaju mlado, što je dobro). Ta činjenica upućuje da na mlade trebamo gledati jednim obnovljenim pogledom. Veoma je znakovita slika koju donosi Nikić (2004.):
,,Teškoće koje proživljava mlada osoba slične su poteškoćama putnika koji putuje pustinjom. Na tom putu nema sigurnosnih oznaka, iznenada ih prekrije pijesak, temperatura se vrlo brzo drastično mijenja: vrući dani i hladne noći, malo vode i puno opasnosti koje vrebaju na karavanu.“ (Nikić, 2004: 112, prema Nikić, 2008: 116).

Trsatsko Svetište je hodočasničko mjesto. Naš Trsatski brijeg oduvijek je bio mjesto gdje su barem jednom godišnje stizale obitelji Rijeke i okolice, ali i cijele Hrvatske (posebno kontinentalnog i zapadnog dijela).
Svetište Majke Milosti tako je postalo utočište ne samo obiteljima, hodočasnicima, vjernicima grada Rijeke, već i mladim osobama koje svakodnevno tragaju za Bogom. Danas na poseban način! Prilikom izgradnje Sveučilišnog kampusa na Trsatu, zasigurno je povećan broj mladih vjernika koji dolaze u Svetište. U potrazi za vlastitim identitetom, izgradnji smisla, svakodnevnim traganjima, svakodnevnom radu i djelovanju, razvoju cjelovitosti osobe svakako značajno mjesto u životu svakog pojedinca, a osobito mlade osobe ima duhovnost. Tu duhovnost treba hraniti, treba razvijati i održavati. Dok mlada osoba putuje životom, postaje hodočasnik. Postaje onaj kome je potrebna oaza gdje će se napojiti, vrt u kojem će orati, društvo s kojim će rasti, savjet koji će primiti, suputnik i supatnik kome će pomoći. Jednostavno, mladoj je osobi potreban Krist!
Stoga, znakovito je promatrati kako pred likom Majke Milosti kleče mladi, kako ih sve više ima na nedjeljnom stolu Gospodnjem (iako još u zadnjim klupama), kako pristupaju sakramentu pomirenja, kako pjevaju… Uistinu je predivno znati da je mladima pružena mogućnost duhovnog rasta: od kateheza za mlade, duhovnih razgovora, programa svetišta, pa sve do Franjevačke mladeži (Frame) koja na Trsatu postoji još od 1993.
No, današnji mladi katkada se boje istupiti, boje se izraziti, boje se pokazati. Vjera je istinska kada je živa, kada je odjelotvorena, a jača je kada u zajedništvu dijelimo radosti i boli, odrastanje, kada se zajedno okupljamo oko Krista. Trsat polako postaje oaza duhovnosti za mlade. Stoga, moramo zajedno kao čitatelji, kao mladi, kao hodočasnici, kao stari i pobožni štovatelji, kao braća franjevci zajedno raditi da Trsat uistinu (p)ostane jedna oaza. Voda, živa voda za mlade hodočasnike koji hodočaste svakim danom Bogu u svojim lutanjima, pitanjima, suzama, veselju, poslu, školovanju. Tako se ostvaruje poslanje Crkve koja ,,mora ići ususret mladima, tražiti ih, zajedno s njima živjeti iskustvo nesigurnosti, izgubljenosti, kako bi im mogla ponuditi put nade, kršćanskog optimizma, ohrabriti ih na putu traženja“ (Mandarić, 2009: 221).

Svakako, jedno od mjesta gdje su pronašli smisao, svoj životni put, prijatelje za čitav život, upoznali Boga jest bratstvo Franjevačke mladeži. Ono je od 1993. do danas okupilo tolike mnoge mlade ljude, ljude koji su tragali za Bogom, ljude koji su bili veoma sretni i željeli produbiti svoju vjeru, ljude koji su bili i nesretni pa su tražili utjehu zajednice, mnoge ljude, tolike mlade. Ta ista Frama uistinu je odgojila brojne generacije mladih vjernika. I ako ništa, pokazala je mladom čovjeku da je vrijedan, da ima svoje talente, da može, da postoje drugi (braća i sestre, ljudi u potrebi) i da je Bog živ. Interesantno je da je taj Asiški siromah sv. Franjo, iako je živio prije osam stoljeća, mladima i danas toliko privlačan u svojoj jednostavnosti, svojoj radosti, svojoj poniznosti, osjećaju za bratstvo, ali i u svojoj velikoj i često neshvaćenoj dubini. Ponekad se u međusobnim razgovorima na Frami zna čuti da sve milosti koje primamo, ono što živimo te zašto kao bratstvo opstajemo jest plod zaštite naše nebeske Majke – Gospe Trsatske. Kako Majka čuva svoju djecu? Kako gleda na nas mlade? Zasigurno je sretna što se nazivamo njezinom djecom i što se okupljamo u Njezinoj Kući.

No, radije postavimo sebi pitanje: Koliko smo mi svjesni činjenice da smo okupljeni na onom brijegu gdje je u 13. stoljeću bio dom Isusa, Marije i Josipa? Gledajući Gospin lik, posebice u ovoj velikoj obljetnici 650. godina Njezine čudotvorne slike, uprimo pogled u Mariju. Obiđimo češće njezinu sliku, utecimo joj se više, posvetimo joj svoju mladost, da ta ista mladost bude svjedočanstvo budućih naraštaja, budućih obljetnica, ali i svjedočanstvo svakodnevne duhovnosti. Majke nas tješe kad smo tužni, smiruju kada plačemo, smiju se s nama, katkada i uče… Trsat treba mlade! Mladi trebaju Trsat! Majka treba svoju djecu! Djeca trebaju svoju Majku! Uistinu, dragi čitatelju, bez obzira na svoju dob, probudi u sebi mladenački polet i pristani biti Njezin. Pristani biti djelotvorniji, aktivniji, Bogu predaniji, radosniji. Učini i ti da naša Nazaretska kuća bude dom gdje se čuje Isusov smijeh, djetinji plač, igra, ali napose predanje da ima Netko tko uvijek brine i sve ravna za i na dobro!

Filip Polegubić, Frama Trsat