Majka Božja od Anđela ili Sv. Marija Anđeoska / Gospa Anđeoska

02. kolovoza – PORCIJUNKULA

02.VIII. blagdan – PORCIJUNKULA

(1216.-2016.) – 800. godina

Sveti je Franjo 1216. godine izmolio Porcijunkulski oprost. Pritom je naglašeno pouzdanje koje je sveti Franjo imao u Božje milosrđe, ali i odanost svetoga Franje Blaženoj Djevici Mariji.

Svakim teškim grijehom zaslužujemo vječnu i vremenitu kaznu.
Oprost dobivamo u ispovijedi a vremenitu kaznu moramo odraditi ili otplatiti:
Ovdje na zemlji dobrim djelima, molitvama, pokorom…ili poslije smrti u čistilištu.

– Prorcijunkula je treća crkvica, koju je Franjo Asiški popravio nakon što je u crkvici sv. Damjana – s križa čuo riječ Kristovu: “Franjo idi i popravi moju kuću koja se ruši«.
Porcijunkula se nalazi izvan zidina grada Asiza, na ravnici pod brijegom. Danas je ta crkvica natkriljena veličanstvenom Ba-zilikom ispod čije se kupole nalazi ova mala crkva.
-Uz crkvicu Porcijunkulu, koja nosi naslov sv. Marije Anđeoske, ve¬zani su mnogi događaji iz franjevačke povijesti, na-pose iz života sv. Franje. Ova crkva u Asizu mjesto je Franjine česte molitve, božanskog prosvjetljenja u kojem je spoznao na što ga Bog zove. Ona je mjesto izmoljenog Potpunog oprosta nazvanog “porcijunkulski”, kojeg su pape proširile najprije na sve franjevačke crkve po svijetu, a po tom i na sve bazilike, svetišta, župne crkve i javne bogomolje, na 02. kolovoza – Dan posvete ove crkvice. Posvećena je Gospi od Anđela.
Uz ovu crkvicu bila je i prva nastamba Franjine braće, mjesto zborovanja tzv. kapitula Franjevačkog Reda i na koncu mjesto preminuća sv. Oca Franje.

Iz franjevačkih izvora:

Kako je sv. Franjo dobio porcijunkulski oprost

Jedne noći godine Gospodnje 1216., Franjo bijaše uronjen u molitvu i promatranje u crkvici Porcijunkule kraj Asiza, kad, iznenada obasja crkvicu presjajna svjetlost i Franjo opazi iznad oltara Krista zaodjevenog u svjetlost a s desne mu njegovu Presvetu Majku okružene mnoštvom anđela. Franjo se u šutnji pokloni svom Gospodinu licem do zemlje.

Upitaše ga tada što bi želio za spasenje duša. Franjin odgovor bijaše neposredan: O presveti Gospodine, iako sam bijednik i grešnik, molim te, udijeli velikodušno svim posjetiteljima ove crkve koji se pokaju i ispovjede potpuni oprost svih grijeha.

Mnogo tražiš, brate Franjo – odgovori mu Gospodin – ali zaslužuješ velike stvari pa ćeš ih i imati. Prihvaćam tvoju molbu, ali pod uvjetom da ovaj oprost u moje ime tražiš od moga Namjesnika na zemlji.
Franjo se odmah pojavi pred Vrhovnim svećenikom Honorijem III koji se onih dana nalazio u Peruđi i s priprostošću mu ispripovjedi viđenje. Papa ga pažljivo sasluša i nakon poneke poteškoće dade svoje odobrenje. Nato ga upita: Koliko godina oprosta tražiš? Sv. Franjo prihvativši odgovori: Sveti Oče, ja ne tražim godine, nego duše.

I sretan se uputi k vratima, ali vrhovni ga svećenik pozva: Ne želiš nijedan dokument? A Franjo odvrati: Sveti Oče, vaša riječ mi je dovoljna. Ako je ovaj oprost Božje djelo, on će se pobrinuti da ga objavi. Ne želim ikakav dokument; list neka bude Presveta Djevica Marija, Krist bilježnik, a anđeli svjedoci. I koji dan kasnije, zajedno s umbrijskim biskupima i okupljenim narodom, reče kroz suze: Braćo moja, sve vas želim poslati u Raj!

GRIJEH i KRIVNJA – Jedna od temeljnih oznaka re-ligioznosti u svim narodima i kulturama svijeta jest čovjekova svijest o vlastitoj grješnosti i istodobno svijest o Božjoj svetosti.
Biblijski vjernik prosvijetljen Božjom objavom spoznaje da je grijeh:
– VRLO OZBILJNA I STRAŠNA STVAR,
– UVREDA NANESENA BOGU,
– NEPOŠTIVANJE BOGA,
– KRŠENJE BOŽJEG ZAKONA,
– SUPROSTAVLJANJE BOŽJOJ VOLJI,
– čovjekov “NE” izgovoren Bogu.

Grijeh je uvijek kakav god bio i kako god se zvao
ČINJENJE ZLA sebi i drugima.
Grijeh unosi NERED u čovjeka i u svijet.
Grijeh unosi NEMIR i korijen je svih nemira.
On je RANJAVANJE duše i tijela.
Grijeh stvara DUG, kojeg treba otplatiti (v. Lk 12,59).

Nikako ne smijemo zaboraviti da grijeh ima i ove posljedice:

VELIKI ili TEŠKI raskida vezu s Bogom, ponovno uspostavlja neprijateljstvo s Bogom, “proizvodi” VJEČNU KAZNU, a to znači čini nas nesposobnima da postignemo vječni život.

SVAKI pa i LAKI ili MALI grijeh povlači sa sobom nezdravu privrženost uz stvorenja, te se trebamo toga osloboditi odnosno očistiti na ovoj Zemlji ili u Čistilištu DJELIMA POKORE od tzv. VREMENITE KAZNE za grijeh.Te kazne ne smiju se gledati kao kazne, koje Bog dosuđuje nego kao posljedice, koje proizlaze iz same naravi grijeha kao zla. (v.Katekizam Kat.Crkve br.1472.).
PRIČA o GRIJEHU NE ZAVRŠAVA u ISPOVJEDAONICI!

Skrušena, valjana ispovijed donosi uvijek OPROŠTENJE
grijeha, ali ne oprašta (osim djelomično!) VREMENITU KAZNU za GRIJEH.

DUHOVNI UČINCI sakramenta Pokore (ispovijedi) jesu:
– pomirenje s Bogom i s Crkvom (br.1497.),
– otpuštenje vječne kazne zaslužene smrtnim grijesima,
– otpuštenje, barem djelomično,vremenitih kazni kao posljedicu grijeha,
– mir i spokoj savjesti, te duhovna utjeha,
– povećanje duhovnih snaga za kršćansku borbu.
Treba imati na umu da rane (ozljede) koje grijesi nano¬se trebaju vremena da zacijele (neke, nažalost, čitav život krvare!) da se red postupno unosi u nered, koji je grijehom nastao i da se puno dugova mučno i kroz dulje vrijeme “otplaćuje” smanjuje…

K tome štetu (materijalnu ili duhovnu) treba sani¬rati kolikogod je moguće, a to konkretno znači: vrati¬ti dug, oklevetanom dobar glas,…itd.

Vremenitu kaznu za grijeh uklanjamo odnosno sma¬njujemo u ovom životu:
– djelima kršćanske dobrotvornosti:
– djelima milosrđa,
– uslugama bližnjima,
– pokorničkim djelima,
– svojevoljnim odricanjima, žrtvama,
– strpljivim prihvaćanjem križa, bolesti, životnih nevolja,
– ispravljanjem nanesenih nepravdi, šteta,
– molitvama i pobožnostima.. a NAKON SMRTI: trpljenjem u čistilištu.

Među pobožnostima, koje su u funkciji opraštanja vre¬menite kazne za grijeh posebno mjesto zauzimaju O P R O S T I, koje Crkva dijeli po ovlasti, koju je primila od samo¬ga Krista kako stoji u Matejevu Evanđelju: “Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa štogod svežeš na zemlji, bit će svezano i na nebesima; a štogod odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima!” (Mt 16,19) i primjenjujući Kristove neizmjerne zasluge, zasluge BD Marije i svih svetaca.

U V J E T I koje treba ispuniti, da se dobije potpuni porcijunkulski oprost jesu:
– ispovjediti se i pričestiti se,
– pohoditi crkvu (od podneva 1.VIII – 2.VIII cijeli dan),
– i u njoj izmoliti VJEROVANJE i OČE NAŠ,
– izmoliti neku molitvu na nakanu Sv.Oca pape.

Samo ako ostajemo trajno na putu osobnog obraćenja, postajemo graditelji Isusovog Evanđelja, to je smisao porcijunkulskog oprosta.

P O N O V I M O !

2. kolovoza slavi se blagdan Gospe od Anđela ili Porcijunkula.

U Svetištu su sv. Mise u 7,8:30 i 18:30 sati.

Na blagdan PORCIJUNKULE možemo dobiti POTPUNI OPROST .

Uvjeti su:
• pohod franjevačke crkve (od podneva 1. kolovoza do ponoći 2. kolovoza)
• molitva Očenaša i Vjerovanja
• ispovijed
• pričest
• molitva na nakanu svetog Oca (npr. Oče naš i Zdravo Marijo)
• isključiti svaku svojevoljnu vezanost uz bilo koji, pa i laki grijeh.