Marija uznesena na nebo

Marija uznesena na nebo, putokaz kroz naš zemaljski život

Marijo, na nebo uznesena, Ti si putokaz sigurne utjehe i nade, svome puku kršćanskome!

Na svetkovinu Uznesenja Bogorodice na nebo, slavimo prijelaz iz zemaljskog stanja u nebesko blaženstvo one koja je rodila u tijelu i prihvatila u vjeri Gospodara života. Čašćenje prema Djevici Mariji prisutno je u Crkvi već od samih početaka i već od početka 4. stoljeća javljaju se marijanski blagdani: u nekima se veliča Djevičina uloga u povijesti spasenja, u drugima se pak slave glavni trenuci njezina zemaljskog života.
Značenje današnje svetkovine sadržano je u zaključnim riječima dogmatske definicije, koju je proglasio časni Pio XII. 1. studenoga 1950.: “Marija vazda djevica, Bezgrješna majka Božja, nakon što je okončala svoj zemaljski život, bila je dušom i tijelom uznesena u nebesku slavu” (Apost. konst. Munificentissimus Deus, AAS 42 [1950.], 770).
Umjetnici svih razdoblja na svojim su slikama i kipovima prikazivali svetost Majke Gospodinove urešujući crkve i svetišta. Pjesnici, pisci i glazbenici pridonijeli su čašćenju Djevice himnima i liturgijskim pjesmama. Od Istoka do Zapada onu koja je Sva sveta zaziva se Majkom nebeskom, koja drži Sina Božjega u rukama i pod čijim okriljem nalazi utočite cio ljudski rod, drevnom molitvom: “Pod obranu se tvoju utječemo, sveta Bogorodice, ne odbij nam molbe u potrebama našim, nego nas od svih pogibelji uvijek oslobodi Djevice slavna i blagoslovljena”.

U Evanđelju svetkovine Vele Gospe, sv. Luka (1, 39-56) opisuje ispunjenje spasenja po Djevici Mariji. Ona, u čijem se krilu utjelovio Svevišnji, nakon Anđelova navještaja, bez imalo je oklijevanja pohitila rođakinji Elizabeti da joj donese Spasitelja svijeta. I, doista, “čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj dijete u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga”, prepozna Majku Božju u onoj “što povjerova da će se ispuniti što joj je rečeno od Gospodina” (usp. Lk 1, 45). Dvije žene, koje su iščekivale ispunjenje Božjih obećanja, iskusiše predokus radosti dolaska Božjeg kraljevstva, radosti spasenja.
Marija je bila prva koja je povjerovala u Sina Božjega i bila je prva koja je tijelom i dušom uznesena na nebo. Prva je prihvatila i u ruke primila Isusa kad je još bio dijete i prva je prihvaćena u njegove ruke te uvedena u Očevo vječno Kraljevstvo. Marija, ponizna i jednostavna djevojka iz sela Nazareta, izgubljenog na periferiji Rimskoga Carstva, upravo zato što je prihvatila i živjela evanđelje, od Boga je primljena da za čitavu vječnost bude uz Sinovljevo prijestolje.

Tako Gospodin silne zbacuje s prijestolja i uzdiže neznatne, rekao je Sveti Otac. Marijino uznesenje je veliko otajstvo koje se tiče svakoga od nas, koje se tiče naše budućnosti. Marija nam prethodi na putu kojim su se zaputili oni koji su – po krštenju – vezali svoje živote uz Isusa, objasnio je Papa. Današnje slavlje pretkazuje ‘novo nebo i novu zemlju’ s pobjedom uskrsloga Krista nad smrću i konačnim porazom zloga. Zbog toga, hvalospjev ponizne djevojke iz Galileje, izražen u himnu Veliča, postaje pjesma čitavoga čovječanstva, koje se raduje jer vidi Gospodina kako se prigiba nad sve ljude, ponizna stvorenja, i uzima ih sa sobom u nebo.
Draga braćo i sestre, poštovani štovatelji Majke Božje Trsatske, povjerimo se našoj nebeskoj Majci koja “uznesena u nebo nije prekinula svoje poslanje zagovora i spasenja” (apost. pob. Marialis cultus, 18, AAS 66 [1974], 130). Njoj, predvodnici apostolâ, pomoćnici mučenika, svjetlu svetih, moćnoj zaštitnici svih kršćana, uputimo svoju molitvu, moleći je da nas prati na ovom zemaljskom životu, da nam pomogne vidjeti nebo i da nas okupi jednoga dana kod svojega Sina Isusa Krista – jedinog Spasitelja svijeta.