Duhovna obnova Frame Trsat u Pazinu
11.11.- 13.11.2016
„O Bože, ti si Bog moj: gorljivo tebe tražim; tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje, kao zemlja suha, žedna, bezvodna (Ps. 63:2).“
Što je to što nas vodi, što nas drži u bratstvu, što nas tjera da činimo dobra djela, što nas je odvelo na Duhovnu obnovu? Sigurno nije samo želja za druženjem među braćom i sestrama, pričanje šala, igranje igara, razgovori i molitva. Ništa izvanjsko ne može biti u podlozi našeg djelovanja. Kad nas je sestra Pia u svome dijelu Duhovne obnove pitala: „Zašto ste došli na Duhovnu obnovu?“, razne su ideje svima padale na pamet, ali nitko nije bio potpuno svjestan zašto je došao. To što smo tražili, što smo željeli, što nas je dovelo u Pazin bila je čežnja za Bogom, za živim Bogom.
Za svakog je brata i sestru Framašicu ,Duhovna obnova pred Obećanja vrijeme promišljanja, približavanja Bogu i intenzivne molitve. Tako smo se prvi dan, u petak, susreli s Bogom u nagovoru o molitvi koji je predvodio fra Igor Andrijević. Molitva nije samo nabrajnje, čitanje nego je potrebna sabranost kako bi Duh Sveti mogao djelovati. Naša je duša često suha, podložna raspadljivosti pod utjecajem ovoga svijeta, no predamo li se Bogu iskreno, On će našoj duši dati žive vode za obnovljenje.
A gdje ćemo naći Krista, kako do njega doći, kako da Ga čujemo, kako do spoznaje Njegove prisutnosti? U šutnji, u tišini srca, javlja se Bog, Onaj koji jednom svojom riječi može izliječiti sve rane. Kad Bog šuti, nije isto kao i kad čovjek šuti. Bog u tišini djeluje, ne u buci ljudskog života. Iz šutnje nastaje riječ i daje toj tišini smisao. „Kroz ljubav se Božja šutnja mijenja u riječ; riječ Božja je šutnja koja se predaje čovjeku (Ivan Golub).“ Kao način za osluškivanje tišine, sestra Pia nam je pokazala meditaciju koja je uključila sva naša osjetila. Neobično je kako jedna kockica čokolade u našu svijest može dozvati Isusa Krista. Moglo se u tih 5 minuta meditacije osjetiti kako Isus prodire u naše tijelo i našu dušu. Ne zato jer smo morali šutjeti, nego jer smo željeli, jer smo čeznuli za Božjom prisutnošću, On je odgovorio na našu čežnju.
Cjelonoćno klanjanje koje je bilo sa subote na nedjelju, bilo je naše čisto predanje Bogu. U početku je bio zajednički dio koji je predvodio fra Igor, riječima koje je čitao želio nas je protresti.
Sestra Pia mu je u tome pomagala; zadala nam je zadatak da na papir napišemo svoje predanje, sve ono što mi jesmo, sve svoje slabosti, grijehe, mane, želje, potrebe, CIJELOGA SEBE. Morali smo duboko kopati u sebe, skinuti sve one ljušture i maske koje nosimo pred drugima i ogoliti se pred Njim. Samo ako smo iskreni i svjesni sebe, možemo se davati, i Bogu i drugima. Kad smo napisali ta pisma predanja, valjalo se pokloniti pred Presvetim i skrušiti se u sebi, poniziti se, i dati u tišini vrijeme i mjesto Bogu da djeluje. I djelovao je, svakome ponaosob, u terminima kad su zasebno dolazili moliti pred Presvetim tijekom noći. Bila je to prava oaza mira, samo Čovjek i Bog, i Njegova milost. Nije bilo lako ustajati u noćne sate kako bismo klečali, sjedili i molili pred Njim. Ali u toj je tišini progovarao Božanski glas svakome od nas, rasvjetljavao je tmine našeg srca, rješavao sve dvojbe u kojima smo bili pred Njim. A on je milimetar po milimetar ulazio i obuzimao naše tijelo, svaku poru naše kože, svaku žilu našeg srca, i dao nam je da naše tijelo živi i naše srce kuca.
Nakon priče o molitvi, predanja Bogu kroz klanjanje, stvoreni su uvjeti za razgovor o bratstvu. Zanimljiv smo zadatak imali, iz prirode uzeti nešto s čime se možemo poistovjetiti. Razne su se priče osmislile, donosilo se kamenje, grane, cvijeće i plodovi. Predmeti su bili simboli onoga kako sebe vidimo. A kad smo nakon toga ispričali priču o talentima koje svatko od nas u bratstvu posjeduje, stvorila se divna atmosfera. Dvadesetak ljudi, koliko nas je bilo na Duhovnoj obnovi, svatko sa svojim talentima, može doprinjeti izradnji bratstva. A bit bratstva nije samo brojčano stanje, koliko Frama Trsat ima članova, nego je to ono bratstvo kakvim ga je sv. Franjo zamislio, da se po primjeru sv. Franje dajemo u našu zajednicu, u svoje obitelji ali i društvo općenito.
I za kraj, zahvale onima koji su 3 dana proveli s nama u Pazinu, hranili nas, vodili, učili, ispovijedali i brinuli se o nama, sestrama Ivanki i Franciski iz Franjevačkog svjetovnog reda, fratru koji je sve jako dobro osmislio i napisao odlične nagovore, fra Igoru Andrijeviću, te sestri Pii, koja nas uvijek razveseli i samom svojom pojavom, ali i svojim djelovanjem.
Bogu Hvala na milosti koju nam je dao, radosti i iščekivanju naših Obećanja koja slijede 26.11. u Svetištu Majke Božje Trsatke.
„Približite se k Bogu, pa će se on približiti k vama.“ (Jakov 4:8)
napisala: Lucijana Bilušić, Frama Trsat
