FRAMAŠI PRIMORSKO – ISTARSKOG BRATSTVA
HOD FRANJEVAČKE MLADEŽI
Već tradicionalno, mi članovi Franjevačke mladeži (FRAME) Primorsko-istarskog područnog bratstva svake godine održavamo svoje hodočašće u Asiz,koje uključuje pješačenje po mjestima Gorskog kotara i vrhunac boravak u Asizu,gradu sv.Franje i sv.Klare i slavljenje potpunoga oprosta u Porcijunkuli,mjestu utemeljenja franjevačkoga reda. Tako je bilo i ove godine.
Dvadesetak framaša ,predovođeni duhovnim asistentom fra Tomislavom,uputilo se 22.7 u Čabar odakle su krenuli na svoju rutu hodanja koja je uključivala Čabar-Gerovo-Crni lug-Lokve- Delnice-Skrad-Mrkopalj. Cjelokupna ruta je bila dugačka oko 94 km. Geslo ovoga Hoda bilo je „Darovima nebeskim,vratima nebeskim“.
Vođeni tim geslom,imali smo kateheze o darovima Duha Svetoga,svaki dan boravka u jednom od mjesta obrađivali smo jedan od darova. U Gerovu smo imali katehezu radionicu o daru mudrosti i o tome kako razlikovati bitno od nebitnog,što su nam pripremile sestre iz mjesnog brastva Franjevačkog svjetovnog reda na Trsatu s.Franciska i s.Ivanka.
U Crnom Lugu,koji je bio naša sljedeća destinacija,katehezu o daru razuma održala je s.Ljubica Brusić,časna sestra milosrdnica koja je odlučila othodati do Lokava sa nama. O daru savjeta te o tome kako prihvatiti i dati savjeti nagovor je održao fra Tomislav te je nakon nagovora usijedila mini radionica misionarenja i obilaska kuća u Lokvama,čiji nas mještani znaju još sa Framaških misija prošle godine.
Hod je nastavljen prema Delnicama gdje je sestra Pia vodila kateheze o jakosti i svatko je imao šansu sebe preispitati,koliko je jak i što su naše slabosti koje smo u osami napisali na papir i u večernjem programu sve bacili u vatru. Nagovor u Skradu vodio je fra Nikica Devčić,koji nam je govorio o daru znanja,a večernji program vodio je fra Tomislav u kojem smo imali pokornički kapitul po primjeru benediktinaca. Mrkopalj je bio zadnje mjesto koje smo obišli u u hrvatskom dijelu Hoda,gdje nam je predavanje,a kasnije o pobožnosti i strahu Božjem održao fra Marko Vuković.
Sljedeći dan smo se zaputili busom prema Asizu gdje smo se sastali sa Zagrebačkim područniom bratstvom i u četiri dana obišli sveta mjesta u Asizu i okolici,gdje se osjetio život u bratstvu.Svatko je svakoga pomagao,svi smo bili jedan drugom na usluzi,opsjećalo se zajdnuištvo koje je bilo jako bitno i po kojem smo primili brojne milosti. U Grecciu smo uprizorili žive jaslice po uzoru na sv. Franju i imali milost slaviti Božić, na Fonte Colombu obišli smo mjesta gdje je sv. Franjo pisao Pravilo i imao operaciju očiju i na La Verni mjesto gdje je primio svete rane Kristove te crkvicu sv. Damjana gdje je sv. Franjo prvi put čuo Božji glas te naravno u samom Asizu grob sv. Franje i bazilike sv. Franje i sv. Klare. Koračajući Franjinim stopama svatko je mogao osjetiti promjenu u sebi,ali ne onu površinsku nego u dubini svoje duše. Svatko je osjetio neki znak koji mu šalje Bog, a koji će se kasnije očitovati na razne načine.
Vrhunac i onaj najjači osjećaj braststva se dogodio na blagdan Porcijunkule,kada smo se držeći za ruke zaputili u tu malu ckrvicu i primili potpuni oprotst za svoje grijehe. Osjećali smo duboku zahvalnost što smo baš tu,na ovom svetom tlu i što imamo milost da smo Božji i što smo članovi velike Franjevačke obitelji.
Svojim domovima smo se vratili puni dojmova i lijepih svjedočanstava o milosti Božjoj.
Marko Matić, Frama Trsat
