Dana 4. rujna 2016. godine bl. Majka Terezija, utemeljiteljica Misionarki ljubavi, proglašena je svetom. Davne 1978. godine posjetila je Rijeku i naše svetište Majke Božje na Trsatu. Prisjetimo se ukratko njezina života.
Gonxhe Bojaxhiu rođena je 27. kolovoza 1910. u Skopju kao treće i posljednje dijete. Odrasla je u bogatoj trgovačkoj obitelji koja joj je usadila katoličke vrijednosti. Gonxhe je kao mlada bila veoma zauzeta oko župne zajednice, pjevala je u crkvenom zboru, recitirala u gradskom kazalištu, pisala je pjesme, bila je članica Marijine kongregacije za mladež. Kao djevojka od dvanaest godina prvi put je poželjela u potpunosti se posvetiti Bogu. Njezino zvanje je raslo i sazrijevalo polako, u molitvi i razmatranju, u traganju za voljom Božjom. Konačnu odluku donijela je 14. kolovoza 1928. Dana 27. svibnja 1929. započela je novicijat u Darjeelingu, gdje je dobila redovničko ime Terezija od djeteta Isusa. Prve redovničke zavjete položila je 25. svibnja 1931., a vječne 24. svibnja 1937. godine.
Sestra Terezija bila je kao redovnica poslušna, marljiva, jednostavna i skromna. Na početku svog redovničkog života jedno vrijeme radila je kao medicinska sestra, kasnije kao učiteljica, profesorica i direktorica nekih škola u Kalkuti. Nakon gotovo dvanaest godina snažnog duhovnog djelovanja sestra Terezija je osjetila poziv i potrebu da osnuje novu redovničku zajednicu pod imenom Misionarke ljubavi.
Majka Terezija je postala simbol karitativnog rada i upravo iz tog razloga primila je mnoge nacionalne i međunarodne nagrade i priznanja. Preminula je 5. rujna 1997. u Calcutti. Stotine tisuća ljudi različitih vjera iz Indije i svijeta došlo je posljednji puta oprostiti se od nje. Sprovodni obredi upriličeni su 13. rujna, kada je njezino tijelo u procesiji nošeno ulicama Calcutte. Njezin je grob uskoro postao mjesto hodočašća gdje se ljudi različitih vjera dolaze moliti. Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom 19. listopada 2003.
U Indiji je surađivala s misionarom Družbe Isusove, slugom Božjim Antom Gabrićem. On je još 1938. godine otišao kao misionar u Indiju, gdje je zaređen za svećenika i gdje je ostao sve do svoje smrti. Svetački je djelovao, bezbrojnima pomagao, pokrstio na tisuće ljudi. Zajedno su posjetili Rijeku i trsatsko svetište.
Majka Terezija je postala simbol karitativnog rada i upravo iz tog razloga primila je mnoge nacionalne i međunarodne nagrade i priznanja. Preminula je 5. rujna 1997. u Calcutti. Stotine tisuća ljudi različitih vjera iz Indije i svijeta došlo je posljednji puta oprostiti se od nje. Sprovodni obredi upriličeni su 13. rujna, kada je njezino tijelo u procesiji nošeno ulicama Calcutte. Njezin je grob uskoro postao mjesto hodočašća gdje se ljudi različitih vjera dolaze moliti. Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom 19. listopada 2003.
U Indiji je surađivala s misionarom Družbe Isusove, slugom Božjim Antom Gabrićem. On je još 1938. godine otišao kao misionar u Indiju, gdje je zaređen za svećenika i gdje je ostao sve do svoje smrti. Svetački je djelovao, bezbrojnima pomagao, pokrstio na tisuće ljudi. Zajedno su posjetili Rijeku i trsatsko svetište.
O tome izvještava list “Zvona” iz travnja 1978. godine:
“Na uskrsni ponedjeljak u podne stigoše u naš grad Majka Tereza, naša domorotkinja, Albanka iz Skoplja, velika i poznata misionarka u Indiji, i o. Ante Gabrić, isto misionar u Indiji, rodom iz Metkovića. Ti naši misionari održali su u gradu više duhovnih sastanaka u susretima sa svećenicima, redovnicama i vjernicima, naglašujući da je napredak Crkve Božje u duhovnosti, poslušnosti i poniznosti. U tim krepostima odskače ljubav do brata čovjeka u bijedi, koju misionari nastoje provoditi u život. Vjernici su napeto i zanimljivo slušali razlaganje i zbivanja koja su misionari iznosili iz svoje prakse u dvorani nadbiskupije, u crkvi sv. Josipa, na Vežici, u Gospi Lurdskoj (kapucini) i na Trsatu. U crkvi Gospe Trsatske priređen im je svečani oproštaj uz misu koju je predvodio nadbiskup uz veliki broj svećenika i poglavara samostana. Otac Ante ponovio je i zamolio nas da ‘svaki dan deset minuta zatvorimo televizor u obitelji i molimo. Obećajemo vam da će u obiteljima u Bengaliji mnogo svetih krunica biti izrečeno za vas’, rekao je o. Ante. Na njegove se misli nadovezala Majka Terezija: ‘Idemo natrag našim kućama i sestrama, siromasima i gubavcima, ali s novim uvjerenjem da će moje ruke biti još nježnije kad dotaknem gubavce, jer znam da će sa mnom biti vaše molitve, vaše žrtve. Jedno vas samo molim: nikada nemojte dopustiti da vas trpljenje i tuga tako napune da zaboravite da je Isus uskrsnuo. U njegovom srcu mi ćemo se uvijek sastaviti.’ U završnici govora obratila se po tko zna koji put svećenicima pozivajući ih na njihovu veliku odgovornost riječima: ‘Vi svećenici, vi ste naše sve, ja živim kroz vas. Vi donosite Krista među nas. Bez vas mi ništa ne bi mogli učiniti. Vi dijelite kruh života, a ja kruh vremeniti, jer ja nikoga s tjelesnim kruhom ne mogu spasiti za život vječni’. Naši misionari su bili zaista lijepo primljeni u našem gradu. Oni su to i izjavili, da ih je toplina i ljubav u ovom lučkom gradu ojačala za daljnji rad na njihovim duhovnim zamislima i životnim tokovima. Neka ih prati i pomaže Bog i Gospa Trsatska na budućim dalekim, teškim, indijskim duhovnim i Božjim stazama.”
Trsatski župnik, vlč. Ante Sironić, tom prigodom piše u Marijinom Trsatu (br. 2 iz 1978. godine):
“Svježe jutro. Uskrsni utorak. Svijet se kupi u lijepom broju, iako je radni dan, jer naši misionari su došli u posjet Gospi Trsatskoj. Doći u Rijeku s dalekih misijskih strana, a ne posjetiti Kraljicu Jadrana, bio bi propust, i to dobro znaju majka Terezija i o. Ante. Zato su došli i oni pokloniti se njoj. Prije mise čuvar svetišta o. Tomislav pozdravlja sve prisutne, a poglavito putnike – misionare. Nadbiskup J. Pavlišić predvodi koncelebraciju uz redovničke i biskupijske svećenike i pod tom liturgijom govore misionari. Majka Tereza reče riječ, toplu, jednostavnu, bez nekih zanosa. Ta riječ je odraz Evanđelja, karitativne ljubavi, misionarstva i duše. Riječ koja potresa srca vjernika kroz dubinsku privlačnost. Siromasi, bijednici, bolesnici briga su i njezina i njezine družbe. Bez žrtve i poslušnosti nema rada ni napretka nigdje pa ni na duhovnim putovima, po Majčinu zagovoru. O. Ante uz ostalo naglasi da danas ovdje, u ovom Marijinom svetištu, nije rastanak koji nas dijeli, već moramo i dalje biti čvrsto povezani i jedni druge pomagati u svakom pogledu.”
Neka nam sveta Majka Terezija, po kojoj je dobri Gospodin podijelio tolike milosti, zajedno s Marijom, Majkom Božjom Trsatskom, bude pomoć i zagovor na našem životnome putu.
