Sveta Mala Terezija od djeteta Isusa

SVETA MALA TEREZIJA OD DJETETA ISUSA

(1873 – 1897)

Terezija se rodila kao deveto dijete bračnoga para Luja-Josipa-Stanislava Martina i Marije-Azelije Guérin 2. siječnja 1873. u gradiću Alençonu, u Normandiji. Dva dana kasnije kržtena je s imenom Marija-Franciska-Terezija. Svoju majku izgubila je 28.kolovoza 1877, te je tada još nije imala niti 4 godine života. Kroz svoje vlastito svjedočanstvo govori o dva oprečna dijela u djetinjstvu. Prvo je na radost, a nakon majčine smrti na žalost i pretjeranu osjetljivost.

Od značajnih događaja prije Terezijina ulaska u Karmel valja spomenuti njezinu tešku bolest. Razboljela se baš na Blagovijest 1883., a ozdravila ju je, nasmiješivši joj se, Naša draga Gospa od pobjede, kojoj su se molili za nju, baš na sam blagdan Duhova iste godine. Tada je molila Gospodina da bi joj “oduzeo njezinu slobodu”, kako bi na taj način “postala jedno s božanskom silom”. Treći je događaj nutarnji poziv u redovnički stalež i to u red bosonogih karmelićanki. Prije nje ode u Karmel najprije Paulina, a zatim najstarija sestra Marija.

Kako je za tako odlučan korak bila odviše mlada, tek 15 godina života, Terezija je s ocem poduzela hodočašće čak u Rim, a i posjet papi Leonu XIII. da bi joj on dopustio ulazak u Karmel. Papa ju je kod jedne audijencije uputio na redovit put preko mjesnih crkvenih poglavara u njezinoj biskupiji, što ju je pomalo i razočaralo, ali ne i slomilo. Nakon toga 9.travnja 1888.uz dopuštenje od mjesnog biskupa, Terezila ulazi u Karmel u Lisieuxu gdje je ostala sve do svoje svetetačke smrti 30. rujna 1797. Njezino poslanje u Karmelu je bilo da spašava duše i moli za svećenike.

Život u Karmelu prožet je jednostavnošću i tvrdoćom. Dnevno je 6 i pol sati odvajala na molitvu u koru i na razmatranje; 5 sati na ručni rad; 2 sata na zajednički odmor; 45 minuta na obroke, te noćni počinak 6-7 sati. Prih pet godina je veoma trpjela od osamljenosti, duhovne suhoće, pa i od škrupula, no sve podnoseći s nadnaravnom radošću. Sam joj je Gospodin obavijestio „da će joj dati duše jediino po križu“.

Prvi kršćanski odgoj Terezija je primila od majke, no otac je u tome imao također aktivnu ulogu. Terezija je sama o njemu posvjedočila: “Dosta mi je bilo promatrati mog oca kod molitve pa da vidim kako se mole sveci.” Drugi joj je odgoj pružila sestra Paulina, a treći sestre benediktinke u Lisieuxu. Terezija je bila njihova gojenica kao polukonviktica – po danu je bila kod njih, a po noći kod kuće – od listopada 1881. pa do konca veljače 1886. U to je vrijeme – točno 2. listopada 1882. – Paulina stupila u Karmel u Lisieuxu.

Dana 8. rujna, 1890.polaže zavjete. Nakon toga dolaze dani tame koji su trajali sve do smrtnoga časa 1897.godine. Ona i u takvom stanju nalazi zadovoljstvo. O tome piše: “O, kako je slatko služiti Gospodinu u noći, u kušnji! Imamo samo ovaj život za proživljavanje svoje vjere.”
Nazvaše je i sveticom rovova, jer su vojnici tijekom I. svjetskog rata nosili njezine sličice i utjecali se njenoj zaštiti, tako da je Crkva morala odobriti kovanje medaljica s njezinim likom i prije nego li je proglašena blaženom.

Crkveno je pravo tada tražilo da za kanonizaciju prođe pedeset godina od smrti, ali je u njenom slučaju papa Benedikt XV. to morao izuzeti: 1923. objavljuje dekret o junačkim krepostima sestre Terezije od Djeteta Isusa i Svetoga Lica. Sve se niže brzo. Njegov nasljednik Pio XI. proglašava je 1923. blaženom, a 17. svibnja 1925., pred 50.000 ljudi u bazilici Svetog Petra i 500.000 na Trgu ispred bazilike, u nazočnosti 33 kardinala i 250 biskupa upisuje ju u popis svetaca.
Dvije godine kasnije, ova redovnica, koja od svoje 15. godine nikada nije napustila klauzure, biva proglašena i zaštitnicom misija, uz španjolskog isusovca sv. Franju Ksaverskog.

Papa Pio XII. proglašava je 1944. drugom zaštitnicom Francuske zajedno sa sv. Ivanom Arškom…
Nakon što je godinu dana iza njezine smrti tiskano prvih dvije tisuće primjeraka „Povijesti jedne duše“. Popularnost za knjigom i njezinim životom raste takvom brzinom da uskoro zahvaća cijelu Crkvu i svijet.Terezijini spisi su bestseleri, te se prevode se na sve veće jezike. Njezin lik i nauk odavno su nadišli okvire karmelskog reda, njena duhovnost privlači i nadahnjuje zvanja ne samo karmelskim nego i svim drugim redovima i družbama. Terezija još uvijek u tolikoj mjeri zahvaća srca da ju je, na traženja koja su dolazila iz cijele Crkve, Papa Ivan Pavao II. na misijsku nedjelju jubilarne 1997. godine proglasio i crkvenom naučiteljicom.
Njezina knjiga „Povijest jedne duše“, u kojoj je opisala svoj vlastiti životni put, postala je putokaz mnogima kako valja koracati putem duhovnoga djetinjstva posve predan u volju Božju, bez očekivanja čudesa i nadnaravnih objava. Mala je Terezija vratila čast onim malim krepostima sive svakidašnjice: poniznosti, poslušnosti, siromaštvu, čistoći, požrtvovnosti, jednostavnosti srca, povezanosti s Bogom.

Nakon što je godinu dana iza njezine smrti tiskano prvih dvije tisuće primjeraka „Povijesti jedne duše“. Popularnost za knjigom i njezinim životom raste takvom brzinom da uskoro zahvaća cijelu Crkvu i svijet.Terezijini spisi su bestseleri, te se prevode se na sve veće jezike. Njezin lik i nauk odavno su nadišli okvire karmelskog reda, njena duhovnost privlači i nadahnjuje zvanja ne samo karmelskim nego i svim drugim redovima i družbama. Terezija još uvijek u tolikoj mjeri zahvaća srca da ju je, na traženja koja su dolazila iz cijele Crkve, Papa Ivan Pavao II. na misijsku nedjelju jubilarne 1997. godine proglasio i crkvenom naučiteljicom.

Njezina knjiga „Povijest jedne duše“, u kojoj je opisala svoj vlastiti životni put, postala je putokaz mnogima kako valja koracati putem duhovnoga djetinjstva posve predan u volju Božju, bez očekivanja čudesa i nadnaravnih objava. Mala je Terezija vratila čast onim malim krepostima sive svakidašnjice: poniznosti, poslušnosti, siromaštvu, čistoći, požrtvovnosti, jednostavnosti srca, povezanosti s Bogom.

Novo, već IX. hrvatsko izdanje nadahnutih autobiografskih zapisa sv. Terezije od Djeteta Isusa, “najveće svetice modernih vremena”. Nakon Biblije ovo je najčitanija knjiga na svijetu.

O stotoj obljetnici smrti sv. Terezije od Djeteta Isusa papa Ivan Pavao II. proglasio je 1997. godine Tereziju naučiteljicom Crkve. Crkva je na taj način potvrdila da je Terezija naučiteljica duhovnog života kroz jedan nauk koji je u isto vrijeme jednostavan i dubok.

Njezino glavno djelo ostaje povijest njezina života u tri autobiografska rukopisa, koji su prvotno bili objavljeni pod naslovom “Povijest jedne duše”.
Obzirom na zauzeto proučavanje Terezijine duhovnosti, ovo novo izdanje popraćeno je oznakama Terezijinih izvornih listova, odnosno stranica.