Marija u nebeskoj slavi

VELIKA GOSPA: OTVORENO NEBO ZA SVE NAS

Marija je prva od nas ljudi i vjernika koja je ušla u nebesku slavu

Velika su i čudesna svetišta posvećena Isusovoj i našoj Majci. Tako smo ovih dana u našem najstarijem svetištu na Trsatu proslavili 650. godišnjicu kako se njezina slika časti na Trsatu. Nismo mogli ne zahvaliti dobrom Bogu na tom velikom daru. U Svetištu se s ljubavlju slave svi Marijini blagdani, ali posebno mjesto u liturgijskoj godini zauzima Velika Gospa – Uznesenje Blažene Djevice na nebo. Marija se odazvala Božjem pozivu da bude suradnica spasenja. Nije znala što to sve znači, ali je s vjerom uvidjela da se radi o Božjem planu i da će Bog sve urediti tako da svojim “fiat” – “neka mi bude” doprinese ostvarenju i ispunjenju Božjeg plana. Poznavala je Božji plan iz starozavjetnih spisa i znala je da Bog računa na njezinu suradničku ulogu. Bila je obdarena milostima, ona je “milosti puna” do te mjere da može aktivno sudjelovati u Božjem planu.

Božji odabir nije ju oslobodio životnih nevolja i muka koje su povezane s Isusom, njezinim Sinom. U svojoj poniznosti, jednostavnosti i malenosti, ona je prihvatila biti majka Sina Božjega te je izvršila to spasenjsko poslanje koje uključuje tajnu navještenja, rođenja u Betlehemu i posluživanja Isusa u svim njegovim potrebama od najranije mladosti do njegove smrti na križu. I nakon Isusove smrti, Marija je imala iznimno važnu i nezamjenjivu ulogu u zboru dvanaestorice. U prvoj Crkvi bila je primjer molitve, zajedništva i jedinstva. Nakon njezine smrti crkva vjeruje da ju je Bog uzeo u nebesku slavu, što posebno slavimo na Veliku Gospu.

Crkva od početka vjeruje u Marijinu posebnost u redu spasenja. Na Istoku se već od VI. stoljeća slavi Marijino usnuće ili uspenije, a na Zapadu se od prvih stoljeća slavi i vjeruje u Marijino uznesenje na nebo. Tijekom dugih stoljeća Crkva je razmišljala, razmatrala i ispitivala svoju vjeru o Mariji i tek 1950. godine papa Pio XII. proglasio je dogmu o uznesenju Marijinu u nebesku slavu tijelom i dušom. “Crkva je promatrajući Marijin život došla do zaključka da je Marija čitavom stvarnošću svoga života, dakle i tijelom i dušom, ušla u to dovršenje kojemu se svaki kršćanin nada. Važno je pri tome uvidjeti da je time učvršćeno gledanje na čovjeka kao jedno i jedinstveno biće, a ne podijeljeno na dušu i tijelo.

Čovjekov je cilj da on nađe svoje dovršenje u nebeskoj slavi, u duhu i u proslavljenome tijelu. Marijino uznesenje upravo to poručuje: čovjek je pozvan da tijelom i dušom uđe u Božji život i njegovu slavu. Slaveći Mariju uznesenu na nebo tijelom i dušom mi priznajemo veličinu svakoga čovjeka koja se ostvaruje po Božjem milosrđu. Marijino uznesenje dakle poručuje: tijelo se spašava. Tako u Mariji Crkva gleda svoj vlastiti uzor i svoju vlastitu budućnost” (A. Rebić, Homilije A, str. 275).
Drugim riječima, nebo je otvoreno, budućnost je započela i za nas, živu Crkvu kako nam je obećao Isus: “Idem pripraviti Vam mjesto da i vi budete gdje sam ja”. Marija je prva od nas ljudi i vjernika koja je ušla u nebesku slavu, a mi smo još na putu. Slijedimo njezin primjer vjere i predanja Bogu i ljudima. Neka nas i njezin zagovor prati do konačnog susreta u Nebu.