Pohod Blažene Djevice Marije Elizabeti
Završetak mjeseca svibnja
Svibanj, Marijin mjesec, završavamo još jednim omiljenim marijanskim blagdanom. Danas slavimo spomen pohoda Blažene Djevice Marije njezinoj rođakinji Elizabeti. O tim događajima lijepo i zanimljivo izvještava evanđelist Luka (1, 39-57), a spominjemo ga se i u drugom radosnom otajstvu Svete krunice.
U blagoslovljenome stanju Djevica Marija ide u pohod svojoj rođakinji Elizabeti da joj pomogne u porodu. Dirljiv je to susret dviju dubokih vjernica koje slave Boga što im je iskazao obilje milosti. I djeca pod majčinim srcima su se obradovala ovom susretu. Iz ovog susreta evanđelist je sačuvao Elizabetin “Blagoslovljen” i Marijin “Veliča”, hvalospjeve koja Crkva moli svaki dan kako u osobnoj tako u liturgijskoj zajedničkoj molitvi.
Pohodi nas o Djevice, / Što nosiš dare duhovne! / Tvoj pohod radost donije / Još nerođenom Ivanu.
O ti što nosiš pod srcem / Mališana božanskoga, / Sa svojim svetim Porodom /Pohodi naše domove!
Nek pozdrav tvoj sad uzbudi / Svu Crkvu Božju, Božji dom: / I ona neka radosna / Sva puna Duha zapjeva.
Božanski časoslov
Marija pohodi Elizabetu
Dva mjeseca nakon bezgrešnog začeća Marija je pohodila trudnu Elizabetu, koju je Svevišnji u dubokoj starosti blagoslovio potomkom. Elizabeta i njezin muž Zaharija dobili su sina Ivana, koji je krstio Isusa u rijeci Jordan i koji je skončao život kao mučenik. Marija je krenula u posjet iz svoga grada Nazareta u Elizabetino selo Ein Karem, nedaleko od Jeruzalema, 11 kilometara. Put kojim je Marija prošla od Nazareta bio je dug oko 150 kilometara, za što je trebalo pet dana pješačenja.
Čim je Elizabeta vidjela i čula Mariju, zaigralo joj je dijete u utrobi. Bio je to i prvi susret Isusa i svetog Ivana Krstitelja. Elizabeta se napunila Duha Svetoga i radosno kliknula: „Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje!“ (Lk 1, 42). Taj Elizabetin zaziv postao je sastavni dio omiljene molitve “Zdravo Marijo”. Marija je od sreće izrekla hvalospjev Bogu, što je njoj, neznatnoj službenici povjerio tako odgovornu zadaću, da bude Majka Božja.
Taj hvalospjev počinje riječima: “Veliča duša moja Gospodina i klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom“ (Lk 1, 46-48). Marija je ostala s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vratila kući (Lk 1, 56). Vratila se prije nego što je Elizabeta rodila Ivana Krstitelja.
Evo službenice Gospodnje
Blagdan Pohođenja Marijinog prvi put se spominje 1263. godine, kada je njegovo slavlje preporučio sveti Bonaventura, naš franjevački svetac. Na današnji dan slavi se po želji pape Pavla VI. od 1969. godine. Pohodu Blažene Djevice Marije posvećene su mnoge župe, crkve i kapele diljem svijeta i naših hrvatskih krajeva.
Neka nas ovaj blagdan po zagovoru Majke Božje Trsatske, ojači u našem hodočašću ovom zemljom, čineći dobro i pomažući našim bližnjima i potrebitima po primjeru Majke Isusove. Osobito učimo od naše nebeske Majke, veličati Gospodina i gledati na naš ovozemaljski život očima vjere. Zahvaljujmo Gospodinu što je dobar, jer vječna je ljubav Njegova (Ps 118).
Budućnost je u vjeri koja sluša, koja uvijek iznova spremno izgovara: ‘Evo službenice Gospodnje! Neka mi bude po tvojoj riječi!’ I blago nama kad vjerujemo da će se ispuniti sve, što nam je rečeno od Gospodina. Nagrada za vjeru je radost koja zahvaća srca, koja zrači, koja je tiha, nenametljiva, ali duboka, radost koju su podijelile ove dvije iznimne žene Marija i Elizabeta.
