- Molimo Vas da nam se predstavite i ispričate nam nešto o sebi.
Mila: Hvaljen Isus i Marija!
Hvala na dobrodošlici. Zovem se Mila Buljan. Radosno Vas pozdravljam i želim reći kako je uvijek lijepo biti u Marijinom Domu, pogotovo ovom, meni tako dragom Trsatskom svetištu Majke Milosti, gdje tako jako osjećam prisutnost Nebeske Majke, njen brižni pogled i ljubav. I to nije čudno jer, po legendi u koju vjerujem, nazaretsku kućicu su anđeli spustili na ovo trsatsko brdo, na putu za Loreto. Ovo svetište, meni, više nego druga Marijina svetišta odiše posebnim Marijinim prisustvom, jer su mi se ovdje dogodile brojne milosti po Marijinom zagovoru. Kao da Duh, koji ju je osjenio u nazaretskoj kućici i utjelovio u njoj Vječnu Očevu Riječ, više “diše” mistikom u ovom svetištu nego drugdje. I zato sam, sigurno, upravo ovdje, na poseban način doživjela Majku Mariju i njenog sina, Spasitelja Isusa Krista.
Rođena sam Imoćanka, ali već trideset dvije godine živim i radim u Zagrebu, kao službenica jedne ustanove. Imam 51 godinu, neudana sam. Od obitelji imam majku i šogoricu i dva draga nećaka, otac i brat su pokojni. Jedna zanimljivost iz mog života vezana za Majku Milosti je i to da sam rođena 11.05., a 10.05. se slavi Njen spomendan, a čudo je jer na porodu smo mogle umrijeti i majka i ja. Majka je jako iskrvarila nepažnjom babice koja ju je porađala, a kad je napokon pozvala liječnika ovaj je rekao da kako je dosad loše radila da nastavi sama, te da on neće odgovarati za dvije smrti, okrenuo se i otišao. Dogodilo se čudo da je baš u to vrijeme došao u mjesto drugi liječnik i spasio mamu i mene. Dragi Bog je htio da se rodim baš tada, u ovom vremenu i u ovoj lijepoj hrvatskoj zemlji iz samo njemu znanih razloga (ja ih još otkrivam ). Gospa je bila, u to sam uvjerena, i u tom trenutku mog života, kao i mnogim kasnijim životnim opasnostima.
Violeta: Ja sam Violeta i 35 mi je godina. Najstarije sam dijete jedne katoličke obitelji. Trenutno radim u jednom pulskom dućanu i djelujem u jednoj super zajednici RMI 🙂 Na ovo sam hodočašće po prvi put krenula prije dvije godine- iz čiste radoznalosti! Nikada mi nije bilo sasvim jasno zašto bi netko izašao iz komfora u nešto dosta izazovno, nepoznato vlastitim granicama…Samo to preispitivanje bilo mi je dovoljno motivirajuće za prvo iskustvo i kao dio odgovora na upit moga bića.
Nenad: Hvaljen Isus. Moje ime je Nenad Sabadi. Imam 54 godine. Oženjen sam i otac sam dvoje djece. Pokušavam hoditi vjeri.
- Svima nam je poznato da je Majka Milosti velika zagovornica u mnogim potrebama. Stoga ne čudi da i mnogi hodočasnici dolaze ovdje, ali kako ste razvili dublje štovanje?
Mila: Da bih odgovorila na Vaše pitanje moram se malo vratiti u svoju prošlost, jer ono što me formiralo kao osobu, što nas sve formira, dogodilo se u obitelji u kojoj smo rođeni, u narodu u kojoj su nam korijeni i u raznim životnim okolnostima. Moja obitelj nije bila vjernička, brat i ja smo primili sakrament krštenja kao bebe, ali to je bilo sve do trenutka mog obraćenja kada sam u 40-tim godinama primila sv.Pričest i sv.Potvrdu. Tom trenutku je prethodio život lutanja i ispraznosti, život bez Boga i nažalost, život u suprotnosti vjere i Katoličke crkve jer sam bila član komunističke partije. Kad se sjetim svog prošlog života dođe mi slika židovskog, izabranog Božjeg naroda, kojem je Gospodin dopustio 40 godina lutanja pustinjom da bi spoznali da je On jedini Bog na nebu i na zemlji i da nema drugog Boga, Boga koji se s ljubavlju brinuo o njima. Eto tako sam i ja dugogodišnjim lutanjima, raznim stranputicama, ovisnostima i služenju raznim idolima došla do trenutka kada sam mogla reći : Vjerujem! “Gospodin moj i Bog moj” i priznati Isusa Krista kao osobnog Spasitelja, a i Spasitelja svijeta. I to se dogodilo upravo po Mariji, Majci Milosti, po nečijim bezbrojnim molitvama Zdravomarijo u krunicama. Moje obraćenje nije išlo lako niti preko noći, bile su to mučne godine. Dugo godina sam bila u ljutnji i gorčini, kriveći sve pa, nažalost, i dragog Boga, za svoje neuspjehe, neispunjene želje za nekom stabilnom vezom i udajom, financijski slom i depresije, koje sam liječila odlascima raznim vračarima koji su me doveli do još većeg sloma i suicidalnih misli. Iz svega toga me je spasila Majka Marija i jedna pronađena krunica u parku, koju nisam znala ni moliti. Ali malo pomalo Marija se brinula za mene, svoje dijete, koje je na mukotrpan način rodila pod Isusovim Križem, njene suze su me spasile i vratile u život. Beskrajno sam joj zahvalna za ljubav i zagovor kod njenog Sina Isusa koji me spasio od “jame uništenja”, za njen ponizni odgovor u Božjem planu spasenja “neka mi bude” kojim je pristala donijeti svijetu spas i roditi Isusa, mog Spasitelja i sviju koji ga žele prihvatiti kao Spasitelja.
Violeta: Velikog je i živog značaja poveznica hodočašćenja od praga svoga doma do svetišta! I u pravom i u simboličkom smislu. Sve što te čini u tom trenu, tvoji ukućani, prijatelji, tvoje djetinstvo, vesele uspomene, možda rane, do životnih snova i želja, raznih nakana… Sve je to dobro posvjestiti, i oblikovati u molitvu, te kao takvo predati našoj Majčici. A kako se naše zahvalnice i zamolbe beskrajne, slijevaju se bezgranično… Od molitve za najbliže, prijatelje i šire, pa do molitve za domovinu a i cijeli svijet. Predivno je i premoćno isto i Marijansko zavjetno hodočašće za domovinu.
Nenad: Kroz put i križ, doći k Mariji, koja nas vodi k Isusu. Korak po korak prebirati u tišini. Osluškivati.
Radosno dolaze vjernici na Trsat.
- Koji Vas je događaj na poseban način dotaknuo i ostao u dubokom sjećanju, te produbio spoznaju vjere?
Mila: Moram spomenuti jedan događaj koji me veže za ovo svetište i sadašnji moj život u vjeri. A to je dolazak “najdražeg trsatskog hodočasnika” sv I.Pavla II u Rijeku 2003. Sjećam se da je bio blagdan Duhova, početkom lipnja i da sam” morala” doći u Rijeku, iako sam prethodna dva dolaska Svetog Pape ignorirala. Osjećala sam da me cijelo vrijeme nosi neka Sila za vrijeme boravka I.Pavla, njegovog govora na riječkoj Delti, a posebno djelić sekunde kada me okrznuo pogled Svetog Pape i kada sam shvatila da je Sila koja me” pogodila” i “oborila” Sila Duha Svetog. Jedan starac je na tom susretu s Papom rekao da I.Pavao II nije čovjek nego Duh Sveti koji hoda. I meni se tako činilo, jer sam kasnije shvatila da sam milost obraćenja, spoznaje dragog Boga, Boga ljubavi i milosrđa dobila upravo po tom susretu i zagovoru Majke Milosti.
Violeta: Hodajući, prolazeći različite etape osobnog a i stvarnog puta, te osluškujući nadahnuće u tom trenutku, i sam se trudiš poštivati ono što se u tom trenutku ukazuje kao nešto što ti je tada darovano. Ponekad je to hod u samoći. Hod sa svojim mislima, dubinama. Ponekad je to veselje i razdraganost skupine. Ponekad je to razgovor dvoje suputnika. Baš hodajući pored jednog gospodina, ponukalo me na pitanje- što li to njega potiče na ovako što? Zašto on to radi u svojoj dobi? Nakon veselog dijaloga, odgovori mi na pitanje… Počevši mi nabrajati sve one koje su njegove dobi, a zbog bolesti i drugih razloga nisu u mogućnosti to isto činiti. I baš pomislih sebi, kako lijepa nakana. Predavati ih sve Mariji… Onda se začudih – pa što li će ovi mladi onda tu? Pa mi moja prijateljica Katarina samo svojom prisustvom razveseli i potakne na daljnje putovanje! Samo to dijeljenje, koliko li samo olakšava put. Uostalom, ni meni nije sasvim jasno zašto sam i ja po prvi put krenula. A u svoj toj trenutnoj nejasnoći, to nas nešto, svakim trenom izgrađuje i sprema za još veća i još danja životna putovanja.
Nenad: Hodočašće daje nadu i snagu za daljnji put. Okrepljuje umorne. Pomaže dići se i krenuti dalje.
- Pretpostavljam da se sjećate svog prvog dolaska u Trsatsko svetište. Kakvi su tada bili Vaši dojmovi?
Mila: Svog prvog dolaska na Trsat se, nažalost, ne sjećam iz razloga što u Rijeku nisam prije dolazila zbog duhovnog nego u posjete rodbini, šopinga u Trstu ili turistički. Naime, u Rijeci žive moje dvije tete i njhove obitelji kojima sam, povremeno, kao srednjoškolka, dolazila u posjete. Jedna od teta je živjela u blizini trsatskog svetišta i išla nedjeljom na sv.Misu. Pretpostavljam da su me, prilikom prvog dolaska u Rijeku,ona ili druga teta dovele vidjeti Trsat i Svetište, ali mi nije ostalo u sjećanju niti u duši nešto upečatljivo jer je to bio turistički obilazak znamenitosti Rijeke. Međutim, sada sam duboko uvjerena da sam “zapela”za oko Majci Mariji koja me nije napuštala kroz daljnji život.
Violeta: Čudesa i senzacije, nažalost mogu ponekad prednjačiti kod nekih osoba, možda početnika u vjeri. Desi se zanesenost.
Isus je uistinu činio čudesa i time budio vjeru. Ali kako veli, Blago onima koji ne vidješe a vjeruju. Čudesa nisu neophodna ali povremeno mogu dobro doći, kao podsjetnik. Ali nikako ne kao prvobitnost utemljenja naše vjere. Iznad svega, po meni, je živjeti u milosti. Izbjegavati teški grijeh i grešne prigode. Sve je to izvedivo i namjenjeno svakodnevnom životu jednog čovjeka. Truditi se sakramentalno živjeti, jer to je ono što nam je Otac ostavio na korištenje. A čudesa, dopustiva ali ne neophodna za našu vjeru.
Nenad: Čuda su kroz povijest ukazivala, i danas da je Bogu sve moguće.
- Kako Vam to danas pomaže u duhovnom životu?
Mila: Prošlo je puno vremena do trenutka obraćenja, ali Marija nije odustajala, slagala je svaki moj nejaki korak u vjeri i ustrajno prosipala milosti svog Prečistog Srca na mene. Nije čudo da je sv.Lj.G.Monfort zove “žlijebom” i “vodovodom”,”riznicom Gospodnjom” jer joj je Bog Otac dao sve milosti koje ona po svojoj ljubavi, i u skladu s Božijom voljom,, velikodušno dijeli onim dušama koje joj se posvete. A ja sam se svim srcem i čitavim bićem posvetila Njoj,”škrinjom zlatnom” i njenom Sinu, Bogu mom. Iz njihove blizine i ljubavi crpim snagu za svakodnevni život i osobno posvećenje jer Otac želi da “budemo sveti, kao što je On svet”. Niti godinu dana nakon obraćenja dobila sam po Marijinom zagovoru veliku milost upravo u ovom svetištu. Naime, na večernjoj Misi, na blagdan Srca Isusova u lipnju 2007.dobila sam milost spoznaje otajstva sv.Misne Žrtve (naravno koliko je to slabom i grješnom stvorenju moguće). Spoznala sam koliki veliki dar sam dobila od Oca Nebeskog (“Bog je tako ljubio svijet da je dao Sina svoga Jedinorođenog”, Iv3,16 ),kako me je “držao za ruke i prvlačio konopcima ljubavi”(Hoš11, 3-4 ) i činio čuda da me privuče i spasi po svom Sinu. Tu sam doživjela svu blagost, nježnost i milosrđe Boga koji beskrajno ljubi grješnika i želi da se svi ljudi spase, doživjela sam još veću i dublju ljubav Srca Isusova, oproštenje grijeha, privlačnost Križa i poziv da ga slijedim izbliza, putem savršenstva i ljubim samo Njega. Svi moji planovi da ću se udati i imati djecu i tisuću drugih su nestali u tom trenutku kada sam u Euharistiji otkrila skrivenog Spasitelja, koji me ljubi sućutnim pogledom s Križa, oprašta i blago poziva da mu služim”nepodijeljena srca”. Suze pokajanja su me oblijevale na pogled sv.Hostije u rukama svećenika koja je otkrivala Spasitelja na Križu. Svećenik je držao sv.Hostiju, a ja sam spoznala da je Isus živ, tada, tog trenutka u mom životu, a ne da je samo pohodio prije 2000 godina ovu zemlju, da je ON Bog ljubavi i milosrđa i da mi je On” jedini Put, Istina i Život”.
Violeta: Marija je savršena i živa posrednica, između nas samih, svih naših traganja i Isusa kao puninu svih naših odgovora. Kao jedna lako dostupna osoba koja nas na razne načine želi ujediniti sa svojim prebogatim sinom Isusom. Bogatim svim mogućim milostima. Ponosna sam što je baš Ona kraljica ovoga divnog naroda. Da je bar svaki narod svojom majkom zove.
Nenad: Lijepo je s Marijom hoditi k Isusu.
“
…Ovo svetište, meni, više nego druga Marijina svetišta odiše posebnim Marijinim prisustvom, jer su mi se ovdje dogodile brojne milosti po Marijinom zagovoru. …
„
“
…Mladi su svakako otvoreni za akciju. Često je potreban samo smjer, jer mladi su već puni snage…
„
“
…Čini se da su obitelji zaboravile na Majku i da mladi ne vide, pa lutaju…
„
- Kakvi su plodovi Vaših molitava i zavjeta Majci Milosti?
Mila: Kao odgovor će mi poslužiti upravo ovaj doživljaj koji sam s vama podijelila. Otad moj životni put, moja molitva, moja ljubav, moje vrijeme je za Boga kojeg sam posebno snažno doživjela u sv.misnoj Žrtvi, ovdje u Marijinu krilu u Duhu nazaretskog otajstva. Marija ga je tada utjelovila i rodila u mom srcu, pa iako sam, poput nje mog uzora, bila zbunjena, preplavila me je radost i predanje “veliča duša moja Gospodina i klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju što pogleda na neznatnost službenice svoje”! I jedan od velikih plodova ove milosti i Marijine molitve za mene, a i moje osobne molitve kojom sam tražila što mi je dalje činiti, je što danas tako rado idem svakodnevno na sv.Misu, molim krunicu i klanjam se mom Bogu i Spasitelju u Svetohraništu. Tako Mu zahvaljujem, klanjam Mu se kao jedinom Kralju, dajem zadovoljštinu za svoje grijehe i grijehe svih koji Mu se ne klanjaju i ne ljube Ga i da bih Ga molila milost i milosrđe za one koji ga ne poznaju i koji ga beskrajno vrijeđaju, što me jako žalosti, upravo u svetom sakramentu Euharistije. Cijeli moj sadašnji život je veliki plod milosti (“milošću ste spašeni” , kaže sv.Pavao u poslanici Efežanima) i zagovora Majke Marije, moje privrženosti njoj i zavjeta kojeg sam dala (Sva tvoja i po tebi sva Isusova!). Sve što imam i što jesam mogu zahvaliti Njoj, moj novi život u Bogu je njen, ona je moja Majka i gospodarica, zvijezda vodilja na ovom hodočasničkom putu prema Vječnosti i povratku u Očevu kuću, njoj sam predala čak i svoju volju. S njom sam sigurna da neću opet promašiti, da će me čuvati od zabluda i zla, u krsnom savezu s dragim Bogom. Sad mi je jako bitno biti u čistoći, pogotovo srca i voditi sveti sakramentalni život, a tu je ona najbolja učiteljica.
Inače još jedan plod Marijinih milosti i mojih molitava je što je usmjerila moj duhovni život u borbi za nerođenu djecu. Naime u jednom Glasu Koncila sam, prije nekoliko godina, pročitala da se Trsatska Gospa naziva i Majka dojilja. Logičan mi je naziv za Onu koja je primila, nosila, rodila i odgojila Sina Božjega, pravog Boga i pravog čovjeka, pa ga je i dojila kao ljudsku bebu. Nisam ni slutila da će taj naziv za Majku Božju usmjeriti moj duhovni put. Naime, u jednoj molitvi krunice dana mi je milost spoznaje koliko smo dragocjeni Bogu, koliko njegovo Srce pati zbog grijeha pobačaja i mnoštva ubojstva nerođene dječice u majčinoj utrobi, koliko Marijino Srce plače za tom nevinom dječicom kojima nije dana mogućnost života na zemlji i ostvarenja u Božjem planu, koliko smo liječnika koji su mogli pronaći lijek za neku današnju tešku bolest, koliko svećenika koji su mogli spašavati duše, koliko pravnika, učitelja, majki i očeva… smo ubili ne dajući im priliku da žive?! Teško me je pogodila ta spoznaja da sam i ja sudjelovala svojom šutnjom i indiferentnošću u ubojstvima tolike nerođene djece, Riječ Božja kaže: “Krv brata tvoga iz zemlje viče k meni!”(Post 4,10) i potakla me da se uključim molitvom i žrtvom u borbu za spasenje nerođene dječice, pogotovo u našoj Hrvatskoj, koja je u ozbiljnoj demografskoj krizi. Ova moja spoznaja nije tek puka riječ, ovo je ozbiljan poziv svima nama da se na svaki način uključimo u borbu za život – “Život,dakle biraj!”Jer nestajemo kao narod, ozbiljan je pad nataliteta u našoj Domovini, ubijamo naše malene, pa kako nam onda može biti dobro. I Majka Terezija, upravo proglašena svetom, je rekla da “je najsiromašnija zemlja koja ubija svoju djecu” (upravo su stari narodi poput Maja nestali jer su žrtvovali svoju djecu poganskim božanstvima).
Violeta: Po ovom se hodočašću nikako ne bi reklo, niti umanjilo značajnost mladih! Možda je tome ‘kriv’ velečasni Darko, koji sve mlade i stare potiče.
Svojom duhovnošću, što šalama, što kreativnim i dosjetnim izvedbama. Mladi su svakako otvoreni za akciju. Često je potreban samo smjer, jer mladi su već puni snage. Bitno je ponuditi, a u tome i oni samo otkriju što sve mogu dati.
Nenad: Čini se da su obitelji zaboravile na Majku i da mladi ne vide, pa lutaju.
- Po Mariji najsigurniji je put k Isusu. Što bi poručili našim čitateljima?
Mila: Na kraju bih rekla, kao što ste i sami naglasili, po Mariji nam je najsigurniji put k Isusu, to sam iskusila dosad, a vjerujem i dalje dokle dragi Bog bude htio da boravim na ovoj zemlji. Živjeti mi je svaki dan sve veće predanje i pouzdanje dragom Bogu i Mariji. Nju molim za vjernost, odanost i čistoću srca, nju molim za veću vjeru i savršeniju ljubav prema Isusu i bližnjima, nju molim za snagu kada dođu kušnje i trpljenja, pa se sklonim u tišinu njenog krila i u njeno Prečisto srce ponavljam, njoj najdražu molitvu, “Zdravomarijo…”Sv.Mala Terezija, moja draga zaštitnica, je rekla da Marija ima jednu jedinu manu, a to je da nema Mariju koja bi je ljubila, a ona sama nas ljubi kao što nas Isus ljubi. Zato priklonimo se ovoj ljubeznoj i nježnoj Majci, slušajmo je i “činimo sve što nam On kaže”. Želim, ovim svojim svjedočanstvom da je čitatelji još više upoznaju i zavole, posvete sebe i svoje obitelji njenom Bezgrješnom Srcu pogotovo u ovoj godini pred stotu godišnjicu Njenog ukazanja u Fatimi,, žarko mole njenu krunicu jer je Gospa sestri Luciji rekla da “ne postoji duhovno ili materijalno dobro koje nije moguće po molitvi krunice izmoliti”, ta Marija je “milosti puna” kako ju je i Arkanđeo Gabrijel nazvao kod Navještenja Isusovog. Za kraj želim ovdje izreći riječi sv.LJ.G.Monfortskog koje izražavaju i moju dušu u privrženosti i ljubavi prema Majci Mariji: “Velika hvala Mariji! Onaj koga ja posjedujem, Njezino je djelo i Njezin plod, ja Ga bez Nje ne bih imala!”
Slava i trijumf Presvetom Srcu Isusovom i Bezgrješnom Srcu Marijinu! Dođi Kraljevstvo vaša dva Srca!
Violeta: Život je rock&roll. Puno traži i može puno dati. Dani života su nam darovani i ne znamo koliko. A bit ćemo pitani kako smo ih živjeli. Ispunimo ih onda i dobrim dijelima, ispunimo ih praštanjem, ispunimo ih dobrom. Da uistinu možemo i mi, a i Onaj koji nas je stvorio, biti ponosni. A sve to više, uzdajući se baš u Marijin i Isusov zagovor.
Nenad: Vidimo se na Trsatu.
Hvala na ovim lijepim i iscrpnim riječima i Vašem svjedočanstvu. Radujemo se ponovnom susretu! Neka Vas prati zagovor i zaštita Majke Milosti.
Mir i dobro!
RAZGOVOR S HODOČASNICOM IZ KARLOVCA
MAJKO BOŽJA TRSATSKA, MOLI SE ZA NAS!
