Obred preminuća i slavlje svetkovine svetog našeg oca Franje
U predvečerje 3. listopada, kada je sunca već zapalo za grane drveća, obred preminuća počeo je u crkvi u kojoj su bila ugašena svjetla. Oko 15 fratara uputilo se s upaljenim svijećama do oltara sv. Franje kako bi se prisjetili trenutka preminuća serafskog oca Franje. Bio je to prizor kao te davne 1226. godine kada je Franjo pozvao svu braću koja su se tada našla u blizini i govorio im o strpljivosti, siromaštvu i vjernosti prema Rimskoj Crkvi, te ih je blagoslovio znakom križa koji je uvijek volio činiti. Kada je dovršio očinske opomene naredio je da se čita Evanđelje po Ivanu, a zatim otpjevao Psalam 142, te Gospodinu predao svoju svetu dušu. Nakon što su se prisjetili zadnjih trenutaka života serafskog oca ovdje na zemlji, braća su se uputila prema oltaru slaviti svetu misu.
Sljedeći dan svanuo je obasjan suncem uz cvrkut ptica, te svatko tko poput svetog Franje promatra i osluškuje te ljepote koje nam je Gospodin dao nije mogao ne zapjevati: „Hvaljen budi, Gospodine moj, po svim stvorenjima svojim…“ I bio je to dostojan usklik svakoga tko je tog 4. listopada slavio serafskog oca svetog Franju. Svi vjernici koji su se taj dan okupili na svečanoj svetoj misi u 18:30 prisustvovali su tradicionalnom dočeku braće dominikanaca koji su predvodili svetu misu. Na poseban način dočekali su ih braća franjevci pjevajući: „Apostolski otac Dominik i serafski otac Franjo poučiše nas zakonu tvojemu, Gospodine!“ Nakon toga uslijedila je sveta misa koju je predvodio fr. Josip Šimić, a na kojoj je propovijedao fr. Ivan Dominik Iličić koji se u svojoj propovijedi osvrnuo na život svetog Franje.
Vjerujem da su se nakon ovako lijepe euharistije svi razišli noseći u srcu Franjinu radost kojom je propovijedao, slavio i na kranu predao dušu svojemu Gospodinu.
fra Miroslav Durbas
