RAZGOVOR SA SNJEŽANOM ZDRAVESKI - HODOČASNICOM IZ KARLOVCA
Poštovani vjernici, draga braćo i sestre, želja nam je približiti se hodočasnicima i s njima razgovarati o njihovim dojmovima hodočašćenja Majci Božjoj Trsatskoj. U subotu 30. srpnja 2016. u naše Svetište hodočastili su vjernici karlovačkog dekanata. Tom prigodom razgovarali smo sa Snježanom Zdraveski, hodočasnicom iz Karlovca. PROČITAJTE dalje u tekstu:
“
…Budući da se ovdje na Trsatu štuje kuća Svete Nazaretske obitelji Isusa, Marije i Josipa, Trsat je zaista posebno svetište, osobito potrebno u današnjem teškom trenutku za kršćanske obitelji, zajednice, mlade… …
„
- Snježana, dobro došli u Trsatsko svetište, molim Vas, ukratko nam se predstavite.
Hvala Vam, iznimno sam radosna što sam još jednom došla na Trsat i zahvaljujem dragom Bogu i Majci Mariji na tome. Dolazim iz Karlovca, iz župe Presvetog Trojstva, gdje sam ujedno i član franjevačkog svjetovnog reda. Nastojim služiti Bogu po poslanju koje mi daje i često vodim hodočasničke skupine po različitim svetištima odakle nosim divna iskustva. Posebnu zahvalnost osjećam prema Majci Milosti, pa smo tako i mi kao hodočasnici danas ovdje na Trsatu kako bi zahvalili našoj Nebeskoj Majci na svim milostima i preporučili se u Njen zagovor.
- Za nas je posebna radost vidjeti hodočasnike iz drugih gradova u našem Svetištu ovdje na Trsatu. Koje je i koliko je značenje i iskustvo hodočašćenja na Trsat za Vas i vjernike s područja Karlovca i okolice?
Uvijek je velika radost hodočastiti na Trsat. Ljudi traže i ovdje pronalaze mir i dobrotu, približavaju se Bogu po Mariji.
Posebno su lijepa ova dekanatska hodočašća gdje vjernici zaista mogu osjetiti toplinu iskrenog zajedništva u Marijinom domu. Tu se na poseban način osjeća brižna ljubav Majke Milosti. Koja nas strpljivo poziva na molitvu, ispovijed, vjeru, obraćenje.
Možda je najbolji odgovor na ovo pitanje Isusova prispodoba o izgubljenom sinu i milosrdnom ocu. Trsat kao mjesto posebnog očitovanja Božje milosti i Marijine majčinske nazočnosti, kroz svoju je povijest bilo i jest upravo to, mjesto susreta, put povratka kojim se čovjek vraća svome domu, svome Ocu i svojoj Majci. Kad bismo mogli vidjeti sve suze koje su isplakane po Trsatskoj kalvariji i u Crkvi, čuti sve molitve, nade, zahvale i kajanja mogli bismo vidjeti svu dramu i ljepotu čovjekova života koja najbolje potvrđuje da Bog nije odsutan, da ne šuti, da je itekako tu, u svakom ljudskom životu i da u ovom svijetu zadnju riječ nema zlo, nego dobro. To je i glavni razlog dolaska na Trsat. Ta nada koja plamti u srcu svakog čovjeka. S druge strane, Trsat ima veliko značenje za povijest hrvatskog naroda. Ono je simbol nade i vjere u bolji život.
Hodočašće je sve što se događa i u mome životu i u životima ljudi oko mene. Sve bi zapravo trebalo biti hodočašće. Siguran put s Marijom k Isusu. Svako marijansko svetište u Hrvatskoj privlači mnogo vjernika, osobito zbog Marijinog lika i njezine majčinske poruke.
Tako je i ovdje na Trsatu poruka hodočašća – nada. Marija je putokaz i nada, jer ono što se s Marijom dogodilo, njezino uznesenje u nebesku slavu, zalog je nade i za naš život, ono što čeka sve nas vjernike. Ona je ostvarila kršćanski život u punini i zavrijedila slavu uskrsnuća. Marija želi da u molitvi spoznamo kratkoću života na zemlji i vječnost za koju smo stvoreni.
Budući da se ovdje na Trsatu štuje kuća Svete Nazaretske obitelji Isusa, Marije i Josipa, Trsat je zaista posebno svetište, osobito potrebno u današnjem teškom trenutku za kršćanske obitelji, zajednice, mlade… Marija se potpuno ostvarila stoga je važno da vjernici znaju kako u ovom Marijinom domu mogu pronaći snagu i potporu za daljnja iskušenja u vlastitom zajedništvu i okruženju. Marija nas uči kako ostvarivati prave životne vrijednosti iz dana u dan, oslonjeni na milost Božju, i kako s vjerom i molitvom krunice ići naprijed kroz različite životne situacije i probleme u svakodnevnom životu.
- Jesu li Vam poznata iskustva i dojmovi nekih od hodočasnika?
Čula sam mnogo prekrasnih svjedočanstava, ponajprije vjere, obraćenja i razgovarala s mnogim hodočasnicima i to je ono što me „hrani“, što me ispunja nadom i snagom. U tim susretima čovjek kroz dramu ili sreću drugoga susreće i Boga, izgrađuje se, vidi ga u njegovom konkretnom djelovanju. U tim susretima otkriva se misterij majčinstva Majke Božje Marije. Nježna Marijina ljubav prema svakom čovjeku. Ovdje Marija želi da spoznamo onu radost koju nam nitko i ništa iz prolaznog svijeta ne može dati. Ovdje se otkriva povezanost Boga i čovjeka, taj odnos Boga kao Oca s djetetom čovjekom, odnos koji nam se razotkrio u Isusu. Tako se često na hodočašću događa čudesan Božji zahvat. Važno je mijenjati se iznutra. I to je plod hodočašća. Hodočasnik ovdje uistinu doživljava otvoreno nebo. Tako je Trsat dar našem narodu.
- Danas mnogi trče za «čudima» i senzacijama. Koliko je taj problem vidljiv u svetištima i kakva su Vaša iskustva?
Ključna krjepost koja često nedostaje ljudima je strpljenje. Bez strpljenja nema ljubavi, nema uspjeha, nema radosti, nema napretka. Zašto je to tako? Zasigurno nam se to događa zbog utjecaja medija, tehnike koji se nameću kao novi bogovi i spasitelji čovjeka. A s druge strane, da bi čovjek mogao biti strpljiv mora posjedovati mir unutar sebe, mora ponajprije otkriti sebe, prihvatiti se bez samozavaravanja i laži. Samo prolazeći kroz tu katarzu možemo ostvariti kvalitetan odnos i s drugim i iz tog odnosa izaći obogaćeni, a ne povrijeđeni. Mi smo ljudi današnjice često u okružju razočarenja, frustracije, tvrdoglavog bijega od sebe i od drugoga. To je glavni grijeh današnjih ljudi. Izgubi se ono djetinje srce, traže se znakovi, čudesa. A najveći znak i čudo je Isusova prisutnost na svakoj Euharistiji. Znam promatrati ljude na križnom putu i reći ću Vam jedno iskustvo koje me često iznenadi. Naime, ljudi su na križnom putu mirniji, strpljiviji, sabraniji, nego ponekad recimo kod same Euharistije i po mom mišljenju to je upravo stoga što „hodom“ kroz Isusovo iskustvo života doživljavaju temeljno iskustvo vjere, a to je istina da bez križa nema uskrsnuća, nema rasta u Mudrosti niti kvalitetnog života.
I zato je predivno što je ovdje na Trsatu sakrament ispovijedi i križni put vremenski prije svete Mise kako bi vjernici nakon iskustva ispovijedi i križnog puta, uranjanja u same sebe mogli u samoj Euharistiji primiti pomirujuću Milost same Euharistije koja je izvor svakog kršćanskog života. Upravo zato je Trsatsko svetište mjesto susreta Boga i čovjeka po Mariji. Posebno je i to što sada hodočasnici mogu ujedno vidjeti i doživjeti Marijin lik, uteći se Njenom milosrdnom licu, ali i obilazeći oko oltara vidjeti kamen koji je stigao iz Nazareta kao jednu cjelinu svetišta, kako bi ohrabreni i nahranjeni njezinom majčinskom ljubavlju mogli biti svjedoci svoje vjere u ovom svijetu koji je gladan Boga i Božje ljubavi i mira.
- Poznato je da mnogi danas osporavaju marijanske pobožnosti i ulogu Marije u Crkvi. Koje je Vaše mišljenje o tom odnosu Marija – Isus?
Pogledajmo način na koji se Bog objavljuje čovjeku. Bog ulazi u ljudsku povijest kao čovjek poštujući sve elemente ljudske naravi. I to je ta Božja Mudrost i svemoć, ali i očinska ljubav. Postajući čovjekom Bog potvrđuje neprocjenjivu vrijednost ljudske prirode, uzdiže ju k sebi u svoju božansku stvarnost. Čovjekova duša i srce osjeća. Zato moj odgovor na pitanje odnosa Marija – Isus je pitanje svakom čitatelju – volite li vi svoju majku? Volite. Možete li se oglušiti na njenu molitvu, ostati ravnodušni na njene suze, radosti ili tuge? Ne možete. Dalje je sve jasno. Marijanska pobožnost pomaže nam živjeti krsna obećanja i produbljuje našu vjernost Kristu.Pogledajmo način na koji se Bog objavljuje čovjeku. Bog ulazi u ljudsku povijest kao čovjek poštujući sve elemente ljudske naravi. I to je ta Božja Mudrost i svemoć, ali i očinska ljubav. Postajući čovjekom Bog potvrđuje neprocjenjivu vrijednost ljudske prirode, uzdiže ju k sebi u svoju božansku stvarnost. Čovjekova duša i srce osjeća. Zato moj odgovor na pitanje odnosa Marija – Isus je pitanje svakom čitatelju – volite li vi svoju majku? Volite. Možete li se oglušiti na njenu molitvu, ostati ravnodušni na njene suze, radosti ili tuge? Ne možete. Dalje je sve jasno. Marijanska pobožnost pomaže nam živjeti krsna obećanja i produbljuje našu vjernost Kristu.
- Često nam se čini da su mladi ljudi «zaboravili» na Mariju i općenito na marijanske pobožnosti. Kakva su Vaša iskustva i je li velik broj mladih koji hodočaste?
Ne može ljubav koja je jednom postojala nestati. U odgoju za bilo koju vrijednost, pa tako i duhovni život svakog čovjeka bio on mlad ili star, potrebno je ponajprije upoznati osobu i poštivati njezinu jedinstvenost i tek tada pažljivo i sa strahopoštovanjem stupiti u životni prostor te druge osobe nudeći joj ponajprije sebe i svoju krhkost, iskrenost i prijateljstvo, a ne nešto što mi sami nemamo ili ne slijedimo. Drugi razlog koji bismo morali kao kršćani poštivati jest sloboda drugoga, odnosno biti svjesni činjenice da je taj drugi također dijete Božje i da kao takvo uživa isto toliko poseban status i odnos s Bogom koliko i mi sami imamo poseban odnos s Bogom. Gledajući mlade na hodočašćima, njihove izraze lica dok stoje pred vratima ispovjedaonice, za vrijeme Euharistije ili dok hodaju po Kalvariji nisam stekla dojam da mladi zaboravljaju Mariju. Baš naprotiv, traže Marijino lice, ali oni ne žele neko umjetno lice, nego lice Majke kojoj nisu strani ljudski osjećaji straha, nade, boli, tuge, razočarenja, radosti… Na svima nama je da jedni drugima pomognemo otkriti Mariju i pravu pobožnost koja nije samo u nabrajanju molitvi, nego u otvorenosti životu, strpljenju, vječnoj nadi, dobrim djelima, iskrenoj i nesebičnoj ljubavi.
- Što biste za kraj poručili čitateljima?
Dragi čitatelji, a osobito vi mladi, bez križa nema uskrsnuća, bez padova nema rasta u životnoj mudrosti. Zato kad padnete i kad se možda pomišljate da nema nade da budete sretni i iskreno voljeni, sjetite se križa, sjetite se čovjeka Isusa iz Nazareta i njegove radosne vijesti. Svi vas mogu napustiti, razočarati, povrijediti, ali Bog nikada neće. On ostaje uz vas i kad sami odustanete od sebe. Budite ljudi nade i života, a sve ostalo prepustite u Božje ruke. On ipak najbolje zna. Život je škola strpljivosti, osluškivanja, otvorenosti za Boga i drugoga. Koja je temeljna zapovijed? Zapovijed ljubavi. Dok god možemo moliti oproštenje i praštati prihvaćajući drugoga i u njegovim slabostima kao i sebe, dok možemo moliti i darivati dotle ćemo moći ljubiti, a to je znak da smo na dobrom putu postati Kristovi učenici i istinski sretni i slobodni ljudi. A na tom putu pomoći će vam Majka Marija. Zato bi svakome preporučila dolazak u Trsatsko svetište, jer ovdje je Majka došla radi svakog čovjeka.
Hvala na ovim lijepim riječima.
Radujemo se ponovnom susretu!
Mir ti i svako dobro!
Razgovarao: brat franjevac
SNJEŽANA ZDRAVESKI
MAJKO BOŽJA TRSATSKA, MOLI SE ZA NAS!