Unutrašnjost Crkve

Kao nosači današnjeg pjevališta, ispod kojeg se ulazi u crkvu, sekundarno su u prvoj polovini XIX. stoljeća iskorišteni gotički stupovi. Po ulasku u crkvu iznenađujuće se nailazi na samo dvije lađe, prvotnu i lijevu, nastalu baroknim objedinjavanjem nekadašnjih pobočnih kapela. Iako su Frankopani, feudalni gospodari Trsata, prvu crkvu na ovom mjestu vjerojatno izgradili već koncem XIII. stoljeća, najraniji dijelovi današnje potječu iz XV. stoljeća. Tada je knez Martin Frankopan dozvolom pape Urbana V. započeo graditi novu crkvu i samostan te 1453. godine doveo franjevce iz Bosne, takozvane Bosanske vikarije. Martinova crkva bila je tipična kasnogotička jednobrodria (dvoranska) crkva s pravokutnim svetištem.

Njezini su preostaci i unutrašnjost danas sačuvani u nižim dijelovima ziđa svetišta i crkve na dijelu južnog zida, povezanog s klaustrom. Izvorni se južni zid protezao od svetišta do oltara sv. Nikole, najbližeg ulazu u crkvu. S druge strane, preostaci nekadašnjeg sjevernog zida skriveni su u masivnim, zidanim stubovima koji glavnu lađu dijele od pobočne. Zanimljivo je da su pri barokizaciji XVII. stoljeća Frankopani franjevcima naložili suzdržanost, kako adaptacija ne bi narušila izvornost svetišta, stoje i poštivano.

Povijest orgulja u Trsatskom svetištu

Prve orgulje za trsatsku crkvu nabavio je 1600. o. Petar Bogdanić, tadašnji provincijal provincije Bosne Hrvatske i Kranjske. Bile bi to prve orgulje u izvornoj Martinovoj crkvi na Trsatu.

Bogdanićeve orgulje bile su, dakle, najprije u crkvi kneza Martina Frankapana na Trsatu, pa su postavljene i u produženu crkvu kako ju je preuredio Franjo Glavinić. On je 1644. podigao pjevalište, tzv. kor, nad obje lađe crkve i smjestio ih u kućište od maslinova drva i postavio ispod luka koji je u koru prije 1824. spajao kor glavne lađe s ko­rom zapadne lađe. Fra Klaro Pasconi, naime, piše da su orgulje u njegovo vrijeme sredinom 18. st. bile smještene u prostoru onoga luka gdje se iz kora glavne lađe prelazi u kor sporedne lađe koja je bliža trsatskom kaštelu. 0 tim Bogdanićevim orgu­ljama pisao je i fra Petar Francetić da su “umješno ugrađene sa svojim značajnim pozitivom i da se po potrebi usklađuju”.
Bogdanićeve su orgulje očito potkraj 18. st. bile dotrajale jer ljetopis trsatskog samostana spominje da su u mjesecu lipnju 1783. godine nove orgulje ugrađene i popravljeni mjehovi. Da­kle, i te nove orgulje su postavljene prije te godine. Naravno, orgulje je valjalo ponovno usklađivati i u njima mijenjati pojedi­ne dijelove. To je 1834. učinio učitelj Baraga. Taj popravak nije spriječio nepovoljan razvoj događaja jer je 1844. orguljar Petar Rumpel iz Kamnika postavio nove orgulje. Stajale su 1200 forinti. Tada je franjevačko bratstvo na Trsatu vodio gvardijan Albert Šubić. Orgulje su prvotno bile smještene blizu korske ograde. Igraonik je bio postavljen ispred kućišta. Rumpelove orgulje Trsatsko je svetište koristilo sto godina.
U tom razdoblju ih je trebalo popravljati. Značajan zahvat na orguljama izveo je gvardijan Julije Brunner 1890. godine, nepo­sredno prije proslave 600. godišnjice Trsatskog svetišta. Kad su 1947. orgulje završile svoj vijek, nađen je u mijehu zapis na slo­venskom jeziku: “Ta meh je dal napraviti pater Julius, gvardijan, na čast Matere Božje in za spomin njega in nje­govim bratom v letu 1890. meseca julija na Trsatu, Izdelala ga je Janez Lipuščik, doma iz Toiminskega in pomagat Anton Tomec iz Ravne Gore”.

Orgulje su temeljilo preuređene 1926. za gvardijana fra Mihaela Trohe. Tada je mijeh uređen na električni pogon. Sav je posao obavio Josip Brandl iz Maribora za 26.400 dinara. Tom
zgodom su korske klupe, koje su do tada bile iza starog mjesta orgulja na koru iznad glavne lađe, prenesene u dio kora iznad pokrajnje lađe gdje se nalaze i danas.

Sadašnje orgulje je 1947. postavio slovenski orguljar Franc Jenko. Najprije je odstranio i otkupio neke dijelove Rumpelovih orgulja, a zatim je postavio orgulje iz zagrebačke orguljarske radionice “Hefferer i sin” koje su nastale 1930. i zatim postav­ljene u židovski hram u Zagrebu. Kad je taj hram 1941. za vri­jeme Drugog svjetskog rata srušen, zagrebačka gradska općina se nije mnogo brinula o tim orguljama, a Židovska zajednica ih je poslije rata prodala za 70.000 dinara Trsatskom svetištu. Orguljar Jenko ih je postavio 1947. na Trsatu obnovivši ih pre­thodno do te mjere da Paškal Cvekan smatra da ih je opravdano nazvati Jenkovim djelom. U nabavi i preuređenju tih orgulja najviše su se zauzeli bivši trsatski gvardijan Mihael Troha i ta­dašnji gvardijan trsatskih franjevaca fra Polikarp Pehnec. Orgulje su danas smještene u jednom kućištu. Donji dio orma­ra je sa svih strana trokrilni, a gornji dio s prednje strane je cje­lovit. Imaju dva manuala; prvi ima trinaest, a drugi osam regi­stara, dok pedala ima pet registara. Pneumatske su i elektrificirane. Tako su nakon Bogdanovićevih orgulja ove sadašnje u crkvi Trsatskog svetišta četvrte po redu u službi bogoslužja i pobožnosti hodočasnika.