Bolesničko pomazanje: sakrament utjehe, snage i blizine Krista

S misterijem patnje najizravnije se susrećemo u bolesti. U vlastitoj ili tuđoj bolesti često osjetimo što znači trpjeti, biti ispunjen strahom i tjeskobom pred neizvjesnom budućnošću i pred smrću. Bolest može biti ozbiljno iskušenje za našu vjeru, pouzdanje i ljubav.
O patnji ponekad nije potrebno puno govoriti. Često je bolje šutjeti i pomoći nenametljivom prisutnošću. Ipak, s patnjom i bolešću se treba suočiti, a ponekad i izreći riječ koja je istinita, jednostavna i koja ne “pametuje” nad tuđom boli.
Isus je “ljubio do kraja”. Zato nas njegova smrt spašava i oslobađa od zla i smrti: njegova je ljubav jača od njih. Krist nam pokazuje da samo ljubav može dati smisao patnji i smrti. U trenucima kada “više ništa ne možemo činiti” osim ljubiti, otkriva se koliko je naša ljubav nesebična.
Naš odnos prema Bogu i ljudima u trenucima patnje i suočenja sa smrću daje posebnu težinu svemu onome što živimo i činimo. Tada ljubav treba biti naša najistinitija i posljednja riječ. Tako se pridružujemo Kristovu vazmenom otajstvu: njegovu “prijelazu” kroz smrt u život.
Biblijski temelj i početak crkvene prakse
Isus je Crkvi povjerio da bude prisutna bolesnima i svima koji pate te da se za njih brine onako kako je on bio prisutan i kako se on brinuo za njih. Crkva je od početka posebnu pažnju poklanjala bolesnima.
U Evanđelju se spominje kako su apostoli, po Kristovu nalogu, “mazali uljem i ozdravljali mnoge nemoćnike” (Mk 6,13).
Sv. Jakov u poslanici piše:
“Boluje li tko među vama? Neka dozove starješine Crkve! Oni neka mole nad njim, mažući ga uljem u ime Gospodnje, pa će molitva vjere spasiti nemoćnika; Gospodin će ga podići, i ako je sagriješio, oprostit će mu se.” (Jak 5,14–15)
U tim biblijskim riječima već prepoznajemo ono što Crkva slavi kao sakrament bolesničkog pomazanja.
Što je bolesničko pomazanje
Sakrament bolesničkog pomazanja na poseban je način znak susreta uskrslog Krista i njegove zajednice s bolesnikom. U tom se susretu očituje i daruje pažnja i ljubav Krista i Crkve prema bolesnoj braći.
Ovaj se sakrament, prema prilikama, može slaviti:
- zajednički – izvan mise ili u sklopu mise
- pojedinačno – u obitelji, bolnici ili drugom prikladnom mjestu
- zajednički ili pojedinačno – u bližoj smrtnoj opasnosti
Kako izgleda slavlje sakramenta
U svim oblicima slavlja zajednički su ključni elementi:
- susret s bolesnikom u Kristovo ime i u ime Crkve (i kad su prisutni samo svećenik i bolesnik)
- priznavanje grijeha i molitva za oproštenje (pokajnički čin ili sakrament pomirenja)
- slušanje Božje riječi čitanjem iz Svetog pisma (u smrtnoj opasnosti dovoljno je kratko podsjetiti na bitno iz evanđeoske poruke)
- polaganje ruku i pomazanje svetim uljem na čelu i rukama
- zajednička molitva koja naglašava povezanost bolesnika s Kristovom zajednicom
- Euharistija – ako je moguće, prikladno je slaviti pomazanje tijekom euharistijskog slavlja, jer se time snažno ističe sjedinjenje s Kristovim vazmenim otajstvom
U smrtnoj opasnosti bolesniku se donosi popudbina, odnosno pričest: Kristovo Tijelo i Krv postaju mu “hrana” i snaga na putu, u “prijelazu” kroz smrt u novi život.
Kome se može dijeliti
Sakrament bolesničkog pomazanja može se dijeliti vjernicima koji su teže bolesni, primjerice:
- prije operacije uslijed opasne bolesti
- starijim i bolesnim osobama kojima su snage znatno popustile
- u drugim stanjima ozbiljne i dugotrajnije bolesti
Riječi pomazanja
Za vrijeme slavljenja sakramenta svećenik maže bolesnika svetim uljem na čelu i rukama govoreći:
“Ovim svetim pomazanjem
i svojim preblagim milosrđem
neka te Gospodin
milošću Duha Svetoga pomogne.”
Amen.
“Neka te slobodna od grijeha spasi
i milostivo pridigne.”
Amen.
Što ovaj sakrament donosi bolesniku
Ukratko, o sakramentu bolesničkog pomazanja može se reći:
- to je sakrament susreta uskrslog Krista i Crkve s bolesnom braćom
- po njemu bolesnik prima milost Duha Svetoga (milost kao nezasluženi Božji dar)
- milost pomaže spasenju cijelog čovjeka, kao duhovno-tjelesnog bića
- ispunja bolesnika pouzdanjem u Boga
- daje snagu u patnji i u tjeskobi pred neizvjesnošću i smrću
- jača ga da ne podlegne napasti zla i Zloga
- može dati i ozdravljenje, ako to služi dobru i spasenju bolesnika
- daje oproštenje grijeha, pa i teških ako se bolesnik ne može ispovjediti