Povijest Župe sv. Jurja mučenika na Trsatu
Povijest Župe sv. Jurja mučenika na Trsatu usko je povezana s Frankopanima, trsatskim kaštelom i razvojem crkvenog života na području Trsata i Sušaka. U nastavku donosimo pregled ključnih događaja koji su obilježili nastanak župe, izgradnju i pregradnje crkve te važnije zahvate i obnove kroz stoljeća.
Godine 1223., kada su krčki knezovi Frankopani dobili od kralja Andrije Trsat na upravljanje, sagradili su kaštel (castellum, današnja kula) za stanovanje i vojnu posadu. U zavjetrini ispod kaštela podigli su crkvu sv. Jurja mučenika, zaštitnika vitezova, kojega su odabrali i za obiteljskog patrona. U čast sv. Jurju gradili su crkve i u drugim mjestima kojima su upravljali.
U istom stoljeću nastaje i župa sv. Jurja mučenika na Trsatu. Kao prvi poznati župnik spominje se vlč. Paškal Vazmina, potpisnik Vinodolskog zakonika (1288.), jednog od najranijih pravnih dokumenata u Europi. Izaslanici Trsata, odnosno “iz Crsata” kako se navodi u zakoniku, bili su plovan Vazmina, satnik Nedrag, sudac Dominik i Vika.
U povijesnim izvorima spominje se i vlč. Aleksandar Đurđević, za čijeg župnikovanja povijest bilježi prijenos časne Nazaretske kućice na Trsat 10. svibnja 1291. godine. Frankopani su ga poslali kao vođu poslanstva u Nazaret kako bi ispitao vjerodostojnost dolaska Svete kuće. O tome je pisao u “Medvedgradskim uspomenama”, no taj zapis, nažalost, nije sačuvan.
Trsatski plovan (župnik) Mikula (Nikola) Antonić 20. studenoga 1653. sastavio je kao notar Trsata spis: “Popisana mnoga običanja, ka od starine jesu obvršavana na Trsašćini…”. Riječ je o zbirci običajnih uredaba o službi u župnoj crkvi sv. Jurja, dužnostima kaštalda i običajima u općini, koje su priznavali trsatska vlastela, modruški biskup te kapetan Trsata i Rijeke.
Prvotna crkva, znatno manja od današnje, produljena je do današnjeg kora za vrijeme župnika Nikole (Mikule) Antonića 1660. godine. Crkva i oltar sv. Jurja mučenika posvećeni su 1654. godine te su u njih smještene svete moći. Godine 1674. posvećeni su oltari sv. Sebastijana i Blažene Djevice od Karmela, također sa smještenim svetim moćima, o čemu svjedoči ploča u svetištu crkve.
Kapela sv. Dizme iz 1689. godine, današnja kapela Srca Isusova, bila je teško oštećena u potresu 1750. Nakon četiri godine župnik Josip Zandonati dao ju je ponovno zazidati i obnoviti.
Crkva je kroz 19. stoljeće doživjela važne zahvate. Godine 1866. produljena je za širinu kora, sagrađen je kor te današnji toranj u koji su smještena tri zvona, premda je toranj postojao i ranije. Glavni oltar nabavio je župnik Jakov Thianić 1797. godine, što potvrđuje natpis: “Sub Jakobo Thian parocho et protonotario apostolico benefactore 1797.”. Na oltaru se nalaze i kipovi sv. Šimuna i sv. Matije. U sakristiji se čuva i vrijedan ormar s intarzijama, no nije zapisano tko ga je i kada nabavio.
Školska djelatnost na Trsatu također ima dugu povijest. U 19. stoljeću sastavljen je popis učenika s Trsata i Vežice s potpisom župnika Fabijana Sablića i glavara Jakova Matkovića. Nastava se u početku odvijala na njemačkom jeziku, a pečat škole iz 1822. glasi “Pfarrschule von Trsat”. Škola je započela s radom u Franjevačkom samostanu na Trsatu, a prvi učitelji bili su franjevci Karlo Grasel i Benedikt Dimmer. Koristili su se dvojezični udžbenici, a učilo se čitati, pisati, vjeronauk i računanje, uz njegovanje pjevanja i krasopisa.
Godine 1868. postavljeni su novi oltari sv. Sebastijana i Blažene Djevice Karmelske. Izradio ih je riječki klesar Dorigo, a nove kipove riječki majstor De Marchi. Crkva je oslikana i obojana. Godine 1905. nabavljeni su novi prozori od ciziliranog stakla, novo misno ruho te klupe, uključujući patronatsku klupu s likom sv. Jurja, rad majstora Gregorića iz Delnica.
Orgulje su u crkvi postojale već 1772. godine. Druge su nabavljene 1866. iz crkve sv. Jeronima u Rijeci, no bile su vrlo dotrajale, pa su 1903. nabavljene nove orgulje iz tvrtke Tuček za 1.900 kruna.
Za vrijeme Prvog svjetskog rata, 1916. s tornja sv. Jurja uzeta su dva zvona, a jedno i s kapele na groblju, za ratne potrebe. Godine 1918. mjesna vlast uklonila je metalne svirale s orgulja. Nakon toga nabavljana su nova zvona, a 1925. kupljena su nova zvona za župnu crkvu i kapelu na groblju, s natpisima i zazivima zaštitnika.
Godine 1929. otvorena je osnovna škola u Orehovici, 1930. grad je sagradio nove stepenice od Sušaka do Trsata, a 1938. osnovana je župa sv. Ćirila i Metoda na Sušaku te 1942. župa sv. Terezije od Djeteta Isusa na Vežici. Obje su župe nastale podjelom župe sv. Jurja, koja se time značajno smanjila.
U novijem razdoblju zabilježeni su brojni zahvati i obnove: obnova kapele sv. Mihovila na groblju (1973. i 1993.), novi krov i žljebovi na župnoj crkvi (1974.), postavljanje novih klupa i nabava elektronskih orgulja “Farfisa” (1976.), ugradnja reljefa sv. Jurja u novi oltar prema puku (1977.–1978.), unutarnje bojanje crkve (1979.) te više tehničkih i liturgijskih unaprjeđenja tijekom 2000-ih.
Godine 1991. vođenje župe nadbiskup dr. Anton Tamarut povjerio je trsatskim franjevcima. U razdoblju nakon 2000. obnovljene su klasične orgulje na koru, povučena je nova električna instalacija i postavljena nova rasvjeta, uređena unutrašnjost crkve i župnih prostora, obnovljeni procesionalni križ i svijećnjaci, izrađen novi ambon te nabavljeno misno ruho svih liturgijskih boja. Godine 2007. nakon provale zamijenjena su ulazna vrata, a 2008. i 2009. provedena su dodatna uređenja namještaja, svetišta i župnih prostorija.
Ovaj pregled donosi osnovne crte povijesnog razvoja Župe sv. Jurja mučenika na Trsatu. Ako imate dopune, ispravke ili dodatne podatke iz obiteljskih ili župnih arhiva, pozivamo vas da nam se javite kako bismo objavu mogli nadopuniti.
