Svećenički red: opće i ministerijalno svećeništvo, đakon, prezbiter i biskup
Sav Božji narod je svećenički narod, jer svi njegovi članovi vjerom i krštenjem postaju dionici svećeništva Isusa Krista. Isus Krist je u punom smislu jedini Svećenik: jedini Posrednik između Boga i ljudi, on jedini ostvaruje puno zajedništvo između nas i Boga.
Snagom tog općeg, zajedničkog svećeništva svi su kršćani pozvani da riječju i životom naviještaju silna Božja djela, osobito Radosnu vijest koja je započela s Isusom Kristom. Pozvani su da sebe neprestano prinose kao duhovnu žrtvu Bogu i da aktivno sudjeluju u liturgijskim slavljima Crkve.
Po tom općem svećeništvu svi su članovi Crkve pridruženi Kristovoj žrtvi – njegovoj smrti i uskrsnuću – kojom se ostvaruje potpuno darivanje Bogu i puno zajedništvo s njime. U tom smislu Kristovi vjernici pozvani su biti “mostovi” prema Bogu, svjedoci vjere u svijetu.
No, osim općeg svećeništva, u Crkvi od njezina početka postoji i posebna služba, posebno svećeništvo koje nazivamo ministerijalno (službeno) svećeništvo. Naziv dolazi od latinske riječi koja znači služenje, služba.
Sakrament svetoga reda
Ta se posebna služba u Crkvi povjerava sakramentom svetoga reda. Sakrament primaju biskupi, svećenici i đakoni, odnosno oni članovi Božjega naroda koji služe zajednici kao predvodnici i učitelji.
Oni koji su sakramentom svetoga reda posvećeni na poseban su način znak prisutnosti Isusa Krista, jedinog Predvodnika i Glave Crkve. Kolegij (zbor) biskupa, na čelu kojega je rimski biskup (papa), i kolegij (zbor) prezbitera (svećenika) u zajedništvu s biskupom vidljivo označuju Krista kao Predvodnika i Glavu Crkve.
Oni su i znak jedinstva Crkve koju u jedno povezuje Kristov Duh. Ujedno su znak i svjedoci Apostolske predaje: svjedoče ono što su apostoli primili od Isusa Krista i što se vjerno prenosi kroz generacije. Sama riječ “tradicija” latinskog je porijekla i znači predavanje, prenošenje.
Đakon
Đakon se sakramentom reda posvećuje za pomoć biskupu i prezbiterima u službi riječi, službi oltara i službi ljubavi. Đakon svečano naviješta evanđelje, poslužuje kod euharistije, dijeli pričest i predvodi određena molitvena slavlja.
Može krstiti, vjenčati i blagosloviti mladence, nositi popudbinu bolesnicima te predvoditi obred sprovoda. Osim toga, povjeravaju mu se i različite službe u vođenju kršćanske zajednice te u bratskom služenju, primjerice karitativna djelatnost.
Red đakonata podjeljuje biskup polaganjem ruku i posvetnom molitvom.
Svećenik (prezbiter)
Svećenik (prezbiter, “starješina”) sakramentom reda posvećuje se da predvodi Božji narod u konkretnoj kršćanskoj zajednici te da predsjeda slavljenju bogoslužja, osobito slavljenju Euharistije.
Snagom svoga reda podjeljuje sakramente, osim sakramenta svetoga reda i potvrde. Ipak, postoje situacije u kojima svećenik može podijeliti i potvrdu, primjerice kod krštenja odraslih, u smrtnoj opasnosti zajedno s popudbinom, te u određenim svečanim prigodama kao supotvrditelj s biskupom.
Svećeniku na poseban način pripada dijeliti sakrament pomirenja (ispovijed), bolesničko pomazanje i predvoditi euharistijsku žrtvu – svetu misu.
Red prezbiterata podjeljuje biskup polaganjem ruku i posvetnom molitvom.
Riječi posvetne molitve i obreda ređenja prezbitera
U posvetnoj molitvi biskup, između ostaloga, moli:
“Daj, molimo te, svemogući Oče, ovim službenicima svojim dostojanstvo prezbitera. Obnovi u njihovim srcima Duha Svetoga; da vrše tu službu drugog reda koju im povjeravaš te primjerom svoga života postanu poticajem ćudorednog ponašanja. Bili valjani suradnici naše službe da riječi evanđelja dopru do na kraj zemlje i da svi narodi, u Kristu sabrani, postanu jedan sveti Božji narod.”
Novom prezbiteru biskup maže dlanove svetom krizmom uz riječi:
“Gospodin Isus Krist, kojega je Otac pomazao Duhom Svetim i snagom, čuvao te da posvećuješ kršćanski puk i Bogu prinosiš žrtvu.”
Zatim mu predaje pliticu s kruhom i kalež s vinom i vodom za euharistijsku žrtvu uz riječi:
“Primi darove što ih sveti narod prinosi Bogu. Budi svjestan onoga što radiš. U djelo provedi ono što obavljaš i život svoj suobliči otajstvu križa Gospodnjega.”
Biskup
Biskup posvetom prima puninu svećeništva (svetoga reda) i nasljednik je službe apostola. Po biskupu, okruženom njegovim prezbiterijem (svećenicima), usred Božjeg naroda prisutan je sam Gospodin Isus Krist.
Biskup je znak prisutnosti Isusa Krista – jedinog Predvodnika i Glave Crkve – te se može reći da preko njega Krist propovijeda evanđelje, dijeli sakramente i upravlja Crkvom. Zato se za biskupe kaže da su pastiri Crkve, jer im je Krist – jedini Pastir u punom smislu – povjerio da kao nasljednici apostola predvode Crkvu u propovijedanju evanđelja, u posvećivanju Božjega naroda i u upravljanju.
Biskupi, sa svojim suradnicima svećenicima i đakonima, sudjeluju u proročkoj (učiteljskoj), svećeničkoj i kraljevskoj (upravljačkoj) službi Crkve kao “pastiri”, odnosno predvodnici zajednice.
Biskupski red podjeljuje se polaganjem ruku i posvetnom molitvom. Nakon posvetne molitve biskup posvetitelj maže novom biskupu glavu krizmom i govori:
“Bog, koji te učini dionikom punine Kristova svećeništva, izlio na te otajstvenu pomast i dao da rod donosiš duhovnog blagoslova.”
Pruža mu evanđelistar i govori:
“Primi evanđelje i propovijedaj Riječ Božju sa svom strpljivošću i naukom.”
Stavlja mu prsten uz riječi:
“Primi prsten, znak vjernosti: ostani vjeran i Božju zaručnicu svetu Crkvu sačuvaj neokaljanom.”
Daje mu štap i govori:
“Primi štap, znak pastirske službe, i pripazi na svekoliko stado u kom te Duh Sveti postavi za biskupa da ravnaš Božjom Crkvom.”
Oni koji su primili sakrament svetoga reda obilježeni su neizbrisivim Kristovim biljegom za službu koja im se povjerava.
