Veliki i mali klaustar na Trsatu
Veliki i Mali klaustar dio su franjevačkog samostanskog sklopa na Trsatu. Veliki klaustar zamišljen je kao otvoreni prostor dostupan i hodočasnicima, dok se Mali klaustar nalazi unutar samostanske klauzure, u dijelu gdje borave franjevci i odvija se redovnički život.
Veliki klaustar
U Veliki klaustar može se ući na zasebni ulaz pokraj crkvenog pročelja ili kroz pobočna vrata koja vode iz same crkve. Dovršen je u razdoblju snažne barokizacije potkraj prve polovice 17. stoljeća. Zanimljivo je da nikada nije bio dio samostanske klauzure, nego je od početka zamišljen i korišten kao otvoreni dio samostana – mjesto gdje su hodočasnici mogli predahnuti, okrijepiti se i utažiti žeđ.
Masivni ožbukani zidani stupovi i križni svodovi daju prostoru dojam kontinentalnog baroka. Cilindrično krunište vodospreme (“šterne”), kao i ostala kamena arhitektonska plastika iz tog razdoblja na Trsatu, nosi karakteristike manirističkog oblikovanja. Nakon obnove poslije požara 1629. godine, klaustar je nizom fresaka s prikazima iz Bogorodičina života ukrasio Serafin Schön.
Duž klaustra stiže se do prolaza koji vodi do manjeg dvorišta u kojemu je nedavno uređena kapela u obliku trijema s prostorom za paljenje svijeća. Iz tog se dvorišta ulazi u Kapelu zavjetnih darova, nezaobilazno odredište u samostanskom sklopu.
Impresivni križni svodovi Velikog klaustra
Zidne slike u Velikom klaustru
Schön je u lunetama samostanskog klaustra između 1634. i 1640. godine naslikao 32 biblijska prizora iz života Majke Božje i njezina sina Isusa Krista. Taj niz slika predstavlja osobitu “Biblia pauperum”. Ciklus započinje prizorom Navještenja Marijina rođenja, pokraj vanjskog ulaza u predvorje sakristije.
Izvorne freske, vrlo oštećene, nestale su u dvjema pretjeranim restauracijama u 19. i 20. stoljeću. Ipak, sačuvani su autorovi motivi i međuodnos likova. U izvornom je stanju jedino prikaz u luneti iznad ulaza u samostanski klaustar, kojim ovaj slikopis tematski završava. Prikazana je Bogorodica kao nebeska kraljica, okružena likovima sv. Mihovila i sv. Franje Asiškoga.
Bogorodičin život na Trsatskim zidnim slikama
Kapela sv. Franje Asiškog
Kapela sv. Franje Asiškog zamišljena je i izvedena 1647. godine, u sklopu velikog graditeljskog pothvata krajem prve polovice 17. stoljeća. Donator kapele bio je Matija Rakamarić. Smještena je u uglu Velikog klaustra, uz prolaz koji vodi u dvorište pred Kapelom zavjetnih darova.
Sadašnji barokni oltarski retabl, izrađen 1724. godine, djelo je franjevačke drvorezbarske dionice koja je u to doba djelovala na Trsatu. U središtu je reljefni prikaz Stigmatizacije sv. Franje, uokviren bogato rezbarenim okvirom. Za ovu je kapelu ciklus Križnog puta naslikao Bakranin Nenad Petronio.
Krilom Velikog klaustra nastavljaju se prodavaonica knjiga, uspomena, krunica i svijeća (suvenirnica) te vratarnica unutarnjih samostanskih prostora, koja je ujedno i informativni punkt. U jednom kutu nalazi se i ulaz u unutarnji prostor samostanske klauzure.
Kapela Sv. Franje Asiškog iz 1647. godine
Mali klaustar
Mali klaustar nalazi se unutar samostanske klauzure, odnosno prostora gdje borave redovnici. U tom se dijelu samostana odvija redovnički život i odgoj mladića koji na Trsatu provode prvu godinu svog redovničkog puta – novicijat. Zbog toga se u taj dio samostana ulazi u vrijeme kada se ne remeti dnevni red franjevaca.
Mali klaustar ima manju površinu vodospreme, uži raspon lukova i križnih svodova te hodnike intimnijih dimenzija u odnosu na Veliki klaustar. Neožbukani stupovi zidani od kamenih klesanaca daju Malom klaustru prepoznatljivu mediteransku notu.
