650. Obljetnica dolaska ikone Majke Milosti na Trsat

Što danas okuplja hodočasnike na Trsatu?

Kad promatramo hodočasnike u crkvi, lako je uočiti jedno: gotovo se svi, prije ili kasnije, približe glavnom oltaru. Ondje se čuva slika Gospe Trsatske – ikona Majke Milosti – koja je na Trsatu od 1367. godine. To znači da već stoljećima stoji na istom mjestu molitve, zahvalnosti i pouzdanja.

Stariji se prisjećaju velike proslave 600. obljetnice dolaska Gospine slike na Trsat. Prije više od pedeset godina tu je obljetnicu predvodio zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Šeper, kao izaslanik pape Pavla VI. Bio je to događaj koji je snažno obilježio život svetišta: potaknuo je uređenje samostanskog vrta kao bogoslužnog prostora, dao zamah listu Marijin Trsat te ohrabrio val redovitih hodočašća hrvatskih i slovenskih župa. U isto vrijeme, tadašnja je država dopustila autobusnim poduzećima organizirani prijevoz, pa su hodočasnici mogli u jednom danu doći na Trsat i vratiti se svojim kućama. Ukratko, proslava 600. obljetnice bila je važna prekretnica u štovanju Gospe Trsatske u vremenu socijalističke Jugoslavije.

Glavinićev spis o Gospi Trsatskoj

Uoči proslave 650. obljetnice nije na odmet obnoviti povijest dolaska Gospine slike na Trsat. Kao oslonac mogu nam poslužiti zapisi prvog povjesničara trsatskog svetišta – fra Franje Glavinića, cijenjenog hrvatskog književnika. Njegovo ime nosi i jedna riječka ulica, što je znak da je njegov trag prepoznat i izvan crkvenog okvira.

Glavinić je na hrvatskom jeziku napisao i tiskao tri djela: Četiri poslidnja čovika (Venecija, 1628.), Cvit svetih (Venecija, 1628.) i Svitlost duše virne (Venecija, 1632.). Napisao je i dvije knjige na talijanskom te jednu na latinskom jeziku. U arhivu franjevačkog samostana na Trsatu i danas se čuva njegov rukopis na talijanskom jeziku, naknadno naslovljen “Koncept”, kao i prijepis s nekim izmjenama koji se naziva “Čistopis”. Prema sadržaju, opravdano je pretpostaviti da je “Koncept” nastao prije 1648., dok je “Čistopis” nastajao potkraj Glavinićeva života.

Iz tih se zapisa vidi da je Glavinić namjeravao napisati posebnu knjigu o samom trsatskom svetištu – možda molitvenik ili vodič za hodočasnike talijanskog jezika – no taj se pothvat, koliko je poznato, nije ostvario.

Zašto se hodočasti na Trsat?

Glavinić piše o slici Gospe Trsatske u sklopu tri razloga koji opravdavaju hodočašćenje u crkvu Majke Božje na Trsatu. Prvi je razlog sama slika slavne Djevice i moći svetaca, zatim višestruko povlašten glavni oltar i šest drugih povlaštenih oltara. Drugi je razlog čudotvornost slike: oni koji je štuju, stekli su, prema predaji i svjedočanstvima, brojna uslišanja. Treći je razlog dugotrajno slijevanje hodočasnika na Trsat – tradicija koju je, smatra Glavinić, važno održavati.

Istodobno, Glavinić spominje i da je kao samostanski starješina proširio crkvu, jer je dotadašnja bila malena i više nije mogla primati sve veći broj hodočasnika. Ta je prijašnja crkva, kako navodi, bila građena prema starim građevnim shvaćanjima, pa je rast hodočašća tražio i praktičan odgovor.

Glavinićevi zapisi u “Povijesti Trsata”

Godine 1648. Glavinić je u Udinama objavio dvije povijesne knjige: Historia Tersattana (Povijest Trsata) i Origine della Provincia Bosna Croatia (Postanak Provincije Bosne Hrvatske). Obje su prevedene na hrvatski jezik i tiskane 2015. u istim koricama. Povijest Trsata sadrži dragocjene zapise o svetištu Gospe Trsatske, a u drugoj knjizi nalaze se zapisi o boravku Nazaretske kućice Svete obitelji na Trsatu, no ne i o samoj slici Gospe Trsatske.

U Povijesti Trsata Glavinić navodi da je papa Urban V. bio Francuz te da je, nakon izbora, boravio u Avignonu, a potom se 1362. odlučio vratiti u Rim. Na povratku je poželio posjetiti Svetu kuću u Loretu te je, prema Glaviniću, bio prvi papa koji je pohodio Loreto. Ondje se upoznao s predajom o prijenosu Svete kuće te je saznao da je ona prije dolaska u Loreto tri godine i sedam mjeseci boravila na Trsatu. To ga je potaknulo da počasti mjesto gdje je Kuća bila i ohrabri pobožnost hrvatskog naroda prema Blaženoj Djevici Mariji.

Prema Glaviniću, papa je po franjevcu Bonifaciju iz Napulja, apostolskom propovjedniku, poslao na Trsat sliku Blažene Djevice Marije koju je, prema predaji, naslikao sv. Luka evanđelist. Slika je, navodi se, bila izrađena na cedrovoj dasci. Glavinić pritom spominje i arhivske spise (“Medvedgradske uspomene”) koji su se kasnije izgubili.

U istom duhu Glavinić objašnjava zašto se među slikama Majke Božje, koje se pripisuju sv. Luki, neke štuju kao čudotvornije od drugih. To, kaže, ovisi o milosti Božjoj i o onima koji joj se utječu, a svoju misao povezuje i s vlastitim iskustvom boravka u Olovu u Bosni, gdje je – kako navodi – uočio da ljudi različitih pripadnosti traže i primaju milosti.

Obljetnica kao poticaj za nove korake

Činjenica da je list Marijin Trsat počeo izlaziti kao posljedica proslave 600. obljetnice može i danas biti poticaj da se taj list obogati novim sadržajima i novim suradnicima. Osobito je važno osigurati da ga prihvate mlađe generacije štovatelja Gospe Trsatske: članovi Frame, ali i mladići koji na Trsatu započinju franjevački život – novaci.

Oni su prisutni u životu svetišta: sudjeluju u svetim misama, klanjanjima i dnevnom ritmu molitve. Ponekad se javljaju i pisanom riječju, no mogli bi i češće, ako ih se sustavno potakne i uključi. Nije li upravo 650. obljetnica dolaska slike Gospe Trsatske prigoda da se u tome načini novi iskorak – i da se ta praksa zatim nastavi?