Glavni oltar i svetište na Trsatu
Glavni oltar i svetište Trsatske crkve predstavljaju središte pobožnosti i hodočasničkog iskustva. Monumentalni mramorni oltar darovan je 1692. godine – darovao ga je brat tadašnjeg gvardijana, zagrebački sudac Ivan Uzolin – a oltar se pripisuje radionici goričkog majstora Giovannija Pacassija.
Slika Majke Milosti
U središtu oltara nalazi se čudotvorna slika Majke Milosti, znameniti triptih Gospe Trsatske. Prema predaji, slika je dar pape Urbana V. te je već stoljećima čuvana u Trsatskom svetištu.
Glavni oltar i svetište
U pobočnim nišama oltara smještene su pune skulpture sv. Franje i sv. Ivana. Arhitektonska i figuralna plastika osobito bogato raščlanjuje atiku oltara, a raskoš dodatno naglašava uporaba raznobojnog mramora i mramornih inkrustacija. Umecima mramora izvedeni su i mali figuralni prikazi: Stigmatizacija sv. Franje na vratnici svetohraništa te Bogorodica s Kristom na antependiju.
Glavni oltar i slika Majke Milosti
Dva lučna prolaza s drvenim, oslikanim vratnicama omogućuju ophod oko oltara. Prostor iza oltara nekoć je služio i za odlaganje zavjetnih darova.
Grobna kripta i Frankopani
Crkva je stoljećima slovila kao najpovlaštenije mjesto ukopa u regiji. Za obitelj Frankopan bila je rezervirana grobna kripta ispod podnice samog svetišta. To je ujedno mjesto prvobitne, predfranjevačke crkve, a prema predaji i prostor povezan s Bogorodičinom kućom u vrijeme dok se ta relikvija nalazila na Trsatu.
Grobna ploča danas je vrlo izlizana pa je prekrivena sagom kako bi se zaštitilo ono što je preostalo od reljefa i natpisa. Ondje, od druge polovice 15. stoljeća, počivaju utemeljitelj samostana Martin Frankopan sa suprugom Dorotejom te njihov nećak Bartol. Ukop Bartola memoriran je natpisom, dok je bračni par prikazan u reljefu. Podno supružnika nalazi se štit sa šesterokrakom zvijezdom, starijim frankopanskim grbom.
U brončanom sarkofagu bio je sahranjen i Nikola IX. Frankopan, koji je umro 1647. godine u Beču, a jedno je vrijeme bio i hrvatski ban. Dinastija Frankopana – jedna od dviju najvećih u hrvatskoj feudalnoj povijesti – dugo je nakon izumiranja ostala snažno prisutna u narodnoj predaji. Uz podzemlje svetišta vezana je i mjesna legenda o čudesnom zlatnom konju sv. Martina, od kojeg franjevci prema potrebi uzimaju dio, a koji zatim ponovno “naraste”.
Uređenje svetišta u 20. stoljeću
Sredinom 20. stoljeća svetište je popločano zelenkastim mramorom i ukrašeno ciklusom slika: Prijenos Svete kućice, Svečano krunjenje lika Blažene Djevice Marije 8. rujna 1715. godine, Zavjet Petra Kružića, Knez Nikola Frankopan šalje izaslanstvo u Nazaret i Zdravo Zvijezdo mora. Ciklus je izradio zagrebački slikar Vladimir Kirin.
Kovana rešetka iz 1707. godine
U prostoru svetišta posebno se ističe i kovana rešetka iz 1707. godine, jedinstveno djelo hrvatske barokne umjetnosti, zajedno s raspelom na kovanoj rešetki i povijesnom grobnom kriptom ispod podnice svetišta.
Grobna kripta ispod podnice samog Svetišta
