Oltari u Trsatskom svetištu

U unutrašnjosti Trsatskog svetišta oltari i kapele čuvaju slojeve povijesti, pobožnosti i umjetnosti. Mramorni oltari, drvorezbareni retabli i oltarne pale nastajali su kroz stoljeća, često kao zavjetni darovi pojedinaca i obitelji, te kao dio velikih obnova koje su oblikovale crkvu i samostan.

Trijumfalni luk svetišta

Uz trijumfalni luk svetišta ističu se oltari koji svojim položajem, bogatstvom materijala i ikonografijom naglašavaju središte liturgijskog prostora.

Trijumfalni luk Svetišta

Oltar sv. Mihovila

Mramorni oltar sv. Mihovila nalazi se u glavnoj lađi, lijevo od trijumfalnog luka svetišta. Ovaj prvorazredni kamenoklesarski rad izveden je početkom 18. stoljeća, sredstvima koja je oporučno ostavio senjski biskup Sebastijan Glavinić. Visoko zanatsko umijeće vidi se u vještom komponiranju različitih vrsta jednobojnog i višebojnog mramora, a osobito se ističe minijaturni prikaz sv. Mihovila koji ubija Sotonu u središnjem medaljonu na predoltarniku (antependiju).

Oltarnu palu s arhanđelima Mihovilom, Gabrijelom i Rafaelom, malim Tobijom i pripadnicima anđeoskih hijerarhija te s Presvetim Trojstvom na vrhu, 1631. godine naslikao je Švicarac Serafin Schön. Slikar-franjevac došao je na Trsat oko 1630. godine, ubrzo nakon velikog požara koji je poharao samostan, te je tijekom više od desetljeća ostavio značajan opus. Njegov stil prepoznaje se po gracilnim, maniristički izduženim likovima svijetle puti i prozračnoj draperiji, a s posebnom je pažnjom prikazan lik sv. Mihovila, zaštitnika fra Mihovila Kumara, tadašnjeg provincijala franjevačke provincije Bosne – Hrvatske i začetnika grandiozne obnove samostana.

Oltar sv. Katarine

Mramorni, inkrustirani oltar sv. Katarine, desno od trijumfalnog luka (gledano od glavnih vrata), podignut je u 17. stoljeću. Bio je treći u nizu na tom mjestu, nakon gotičkog i ranobaroknog prethodnika. Donatorica je Ana Sorsiana rođena Petreković, kako je zabilježeno na natpisu na oltarskoj predeli. Oltar goričkih majstora samo se u detaljima razlikuje od nasuprotnog oltara sv. Mihovila.

Središnja pala s prikazom sv. Katarine s mučenicama znatno je ranijeg postanka i također je djelo fra Serafina Schöna, a aleksandrijska mučenica prikazana je i na predoltarniku tehnikom inkrustacije.

Trijumfalni luk svetišta; Oltar Sv. Mihovila; Oltar Sv. Katarine

Oltar sv. Franje Asiškog

Oltar sv. Franje Asiškog prvi je u nizu oltara sjeverne (lijeve) lađe. Prvotni oltar na ovom mjestu početkom 18. stoljeća podigao je barun Franjo Čikulini od Podsuseda i Stubice, carski savjetnik i naslovni biskup Skoplja. Pokopan je podno oltara, o čemu svjedoči natpis iznad kapitela nasuprotnog zidanog stupca. Prvotni oltar zamijenjen je postojećim već 1725. godine.

Pobočne oltarne skulpture sv. Paskala i sv. Bernardina Sijenskog iz istog su vremena. Rezbarene su u drvu i obradom imitiraju skupi mramor. Slika Stigmatizacija sv. Franje izrađena je 1891. godine, dok se izvorna pala oltara čuva u samostanu.

Kapela Sv. Ane; Oltar Sv. Franje

Oltar sv. Ivana Nepomuka

Drvorezbareni polikromirani oltar sv. Ivana Nepomuka nalazi se na južnom zidu glavne lađe. Svetac je prikazan unutar baldahina koji pridržavaju anđelčići, a okružen je skulpturama franjevačkih svetaca: sv. Franje Solanskog i sv. Petra Alkantarskog sa strana te sv. Paskala na oltarskoj atici.

Oltar je posvećen 1727. godine. Kao i ostale drvorezbarene oltare u crkvi, izradila ga je franjevačka radionica kranjskog (slovenskog) podrijetla s južnotirolskim utjecajima. U skladu s tadašnjom modom oltari su drvorezbareni i bojeni tako da imitiraju ukras višestruko skupljih mramornih, inkrustiranih oltara.

Oltar sv. Ivana Nepomuka i oltar Sv. Nikole

Oltar sv. Nikole

Sv. Nikola, zaštitnik pomoraca, u ovoj se crkvi častio već početkom 16. stoljeća. U prvoj polovici 17. stoljeća oltar je obnovljen, a iz 1631. godine sačuvana je pala Sv. Nikola sa zagovornicima, djelo fra Serafina Schöna. Na knjizi koju drži svetac sačuvao se originalni slikarev potpis.

Sv. Bonaventura prikazan je u reljefu atike oltara, dok se na lijevom pobočnom postolju nalazi puna skulptura sveca biskupa, a na desnom je prikazan sv. Antun Padovanski.

Kapela sv. Ante Padovanskog

Kapela sv. Ante Padovanskog dograđena je poput apside pobočnom brodu 1691. godine, iz zaklade Franje Frankulina, potkapetana bakarske luke i grobničkog kaštela, koji je donacijom osigurao povlašteni ukop za svoju obitelj. Postojeći mramorni oltar postavljen je 1761. godine.

Oltarna pala pripisuje se Christophoru Tasci, mletački odgojenom slikaru rodom iz Bergama, koji početkom 18. stoljeća djeluje u našim krajevima s obje strane mletačko-habsburške granice. Natpis na nadgrobnoj ploči svjedoči da su u kripti kapele stoljećima pokapani trsatski franjevci, pa se tu nalaze i posmrtni ostaci fra Franje Glavinića i fra Serafina Schöna. Na njih danas podsjećaju reljefni likovi koje je 1989. godine izradio riječki kipar Zvonimir Kamenar.

Kapela sv. Petra Apostola

Izvornu kapelu na tom mjestu 1531. godine dao je izgraditi hrvatski vojskovođa Petar Kružić. Kao i prethodna kapela, prilikom barokizacije u prvoj polovici 17. stoljeća ugrađena je u jedinstvenu lijevu pobočnu lađu.

Drvorezbareni oltar sa slikom Krist predaje ključeve sv. Petru i predelom s prikazom Duša u čistilištu potječe iz 1723. godine. Pobočne skulpture predstavljaju sv. Pavla apostola i sv. Jeronima. Oltar je podignut donacijom Petra de Denara, carskog upravitelja bakarske luke i savjetnika dvorske komore u Grazu.

U podnožju oltara nalaze se grobne ploče Nikole VI. Frankopana Tržačkog (umro 1523.) i njegove supruge Elizabete Petuhi de Gerse (umrla 1513.). U grobnoj kripti podno oltara sahranjeno je nekoliko senjsko-modruških biskupa (Smoljanović, Mariani, Agatić), što govori o važnosti Trsatskog svetišta u toj biskupiji. U kripti kapele sv. Petra navodno je položena i glava Petra Kružića, o čemu govori ugovor njegove sestre Jelene, koja je nakon njegove pogibije pod Klisom otkupila njegovu glavu isplativši Turcima stotinu dukata.

Kapela sv. Ane

Prvotnu kapelu na ovom mjestu, kao obiteljsku grobnicu, 1624. godine dao je izgraditi barun Stjepan della Rovere, tadašnji feudalni upravitelj Rijeke. Sačuvani natpis na ploči između oltara sv. Ane i prvotnog oltara sv. Franje svjedoči o tom pothvatu, a natpisi na pločama podno oltara potvrđuju da su barun i članovi njegove obitelji ovdje pokopani. Kapela je već dvadesetak godina nakon izgradnje inkorporirana u jedinstvenu lijevu crkvenu lađu.

Od izvornog oltara sačuvana je slika Bogorodice i sv. Ane s članovima obitelji della Rovere i njihovim svecima zaštitnicima: sv. Stjepan (barunov zaštitnik), sv. Ana (baruničina zaštitnica) te sv. Ferdinand i sv. Fridrik (zaštitnici barunovih sinova). Podno nogu darivatelja prikazan je ključ grada Rijeke. Autor oltarske slike je Giovanni Pietro Telesphoro de Pomis, Talijan koji je radio u Grazu na dvoru nadvojvode Ferdinanda, a bavio se i arhitekturom i medaljarstvom. Stoljeće nakon nastanka slika je uklopljena u sadašnji drvorezbareni oltar, uz bočne skulpture sv. Ivana Kapistrana i sv. Bernardina pokraj tordiranih stupova.